Sreda
09.08.2017.
U „Vojvođanskom dućanu“ smestilo se obilje proizvoda koji nastaju u malim proizvodnjama u Vojvodini. Da bi „zaslužili“ mesto u ovom dućanu, moraju ipak da ispune nekoliko uslova, ali najvažniji su da nije reč o industrijskoj proizvodnji, da su prirodni i bez veštaških dodataka.
 

Prvi „Vojvođanski dućan“ otvoren je u oktobru 2016. u Novom Sadu, a samo pola godine kasnije i u Beogradu, na Vračaru. Idejni tvorac koncepta i vlasnik dućana je Stevan Stakić. Kaže da je ideju dobio dok je, tokom različitih projekata, sarađivao s malim proizvođačima. Shvatio je, naime, da svi imaju isti problem – da im je potrebno obezbediti veću „vidljivost“ na tržištu, pomoći im oko marketinga i promocije, ali i obezbediti put do potrošača.

„Vojvođanski dućan“ u Beogradu, na Vračaru

U razgovorima koje smo vodili radeći na realizaciji raznih projekata u okviru pokrajinske vlade, shvatio sam da je dobra ideja otvoriti prodavnicu poput ove. Nemaju svi mali proizvođači kapacitet da uđu u velike trgovinske lance, a i oni koji su ušli, nalaze se na dnu rafa, jer je za njih bolje pozicioniranje skupo. Svi su, naravno, bili oduševljeni idejom. Posebno što u „Vojvođanskom dućanu“ ne plaćaju sve naknade koje im naplaćuju veliki trgovci, i što je još važnije – svi su vidljivi – objašnjava Stevan Stakić kako se rodila ideja o pokretanju ove male trgovine.

Ne samo što je na ovaj način pomogao velikom broju malih proizvođača da plasiraju svoje proizvode, već je sa mnogima od njih postao i prijatelj. – Radimo i družimo se u isto vreme. Uz to, ja radim ono što volim i imam priliku da jedem i pijem ono što volim – proizvode iz „Vojvođanskog dućana“ – kaže Stakić.

Ovakvi dućani, dodaje on, već postoje na evropskim tržištima, ali ih u Srbiji do sada nije bilo.

Radeći sa proizvođačima i putujući po Evropi, video sam da koncept ovakvih radnji postoji i da neću izmisliti nešto novo, ali bi na tržištu Srbije ovo definitivno bila novina. U oktobru 2016, kada smo otvorili prvu radnju u Novom Sadu, slične nisu postojale. Danas, posle kratkog vremena, sve ih je više. I to je u redu! To znači da smo uradili jako dobru stvar – kaže on.

Potpuno prirodni proizvodi

U prvih mesec dana u radnji je bilo 200 vrsta proizvoda, da bi danas stigli do 380. Među njima su: mesne prerađevine, sirevi, jogurti i mleko, maslaci, kraft piva, vina, testenine, medenjaci, program od spelte, čokolade, ratluci, pekmezi, ajvari, med, rukotvorine...

„Vojvođanski dućan“ nije klasična prodavnica zdrave hrane, ali se u njemu, prema rečima Stakića, nalaze zdravi proizvodi. – Nijedan od ovih proizvoda ne sadrži nikakve aditive, veštačke boje. Kada me neko pita da li je ovo zdrava hrana, odgovaram potvrdno, jer kada uzmete od nas ajvar, onda znate da u njemu nema ništa osim paprike, hladno ceđenog ulja i malo soli. On je zdrav. Kada proizvođač krene u industrijsku proizvodnju, neminovno je da izgubi kvalitet. Nikad ne može da ima kvalitet kao ovi proizvođači. Primera radi, nije mi jasno kako neka pivara može da prodaje pivo za 70 dinara – nemoguće je dobro pivo napraviti za taj novac – kaže Stakić.

Foto: Vojvođanski dućan

Velike razlike u ukusima Beograđana i Novosađana, prema njegovim rečima, nema. – Jedina razlika je što u Novom Sadu „ide“ jedna vrsta piva, a u Beogradu „ne ide“ nikako. Međutim, u Beogradu se mnogo više prodaju domaći kolači – kaže on.

Slatko od ljutih papričica

Svojevrsni zaštitni znak „Vojvođanskog dućana“ je slako od ljutih papričica koje su prošle godine osmislile i napravile dve prijateljice. Proizvod su promovisale po sajmovima i s njim napravile pravi „bum“ na tržištu – ukus je vrlo specifičan – nije ni mnogo slatko ni mnogo ljuto, kaže Stakić.
Slatko od ljutih papričica ide odlično uz meso, sireve, vino, pivo i svaki dan se proda dosta teglica. Mnogo kupaca je svraćalo u radnju samo da nam kaže da su slatko slali i prijateljima u inostranstvo. Ovaj proizvod može da se kupi samo u „Vojvođanskom dućanu“ – kaže on.

Do kupca svakodnevnim prezentacijama

Dobar start je već nakon nepunih godinu dana zahtevao da se „Vojvođanski dućan“ u Novom Sadu preseli u veći prostor čije se otvaranje očekuje u septembru. – U svakom lokalu, osim prostora za izlaganje robe, važno je da postoji i prostor poput centralnog stola na kojem se nalaze proizvodi za probu, jer se ovi proizvodi kupuju kada ih ljudi probaju. Taj prostor nismo imali u radnji u Novom Sadu zbog čega letnji period koristimo da bismo se preselili na novu lokaciju – objašnjava Stakić.

Da bi se ova roba kupovala, ona mora da se proba, prezentuje i da se nudi svakom kupcu koji uđe. Svi znamo ukus Coca-Cole, određenog jogurta ili piva, ali kada vidite pekmez „Slatke jeseni“, morate ga probati. Nakon toga ćete ga stalno kupovati. Zato je za prodaju ovakvih proizvoda potrebno više truda, svakodnevnog otvaranja teglica i održavanje mini-prezentacija. Ono što trenutno jeste problem je ekonomska situacija u zemlji, jer ljudi nekada gledaju i na pet dinara razlike u ceni. Verujem da će se ovo vremenom promeniti i da će ovakve proizvode moći da priušti mnogo više kupaca. Proizvodi nisu skupi kad se uzme u obzir odnos cene i kvaliteta, ali za standard u Srbiji, cene su možda nešto više od proseka.

Međutim, sve više kupaca se, kako kaže, okreće zdravijoj hrani te ne čudi što su napravili dobre početke. U isto vreme, napominje da se od ovog posla ne može obogatiti, ali da on jeste dobar porodični posao.

Proširivanje asortimana i sopstvena proizvodnja

Asortiman će se, kako kaže, u narednom periodu proširivati. Ideja je da se asortiman proširi različitim vrstama sličnog proizvoda, a i da se napravi saradnja sa više novih proizvođača. I sam „Vojvođanski dućan“ će započeti proizvodnju određenih proizvoda pod sopstvenim brendom, a pokrenuće i sopstvenu trgovačku marku.

Gotovo svi proizvodi u dućanu trenutno su zaista iz Vojvodine, ali je ideja da se u dućan ubaci „ćoše“ nazvano po određenom kraju zemlje, na primer, Ivanjičko, Zlatiborsko ćoše... U tom „ćošetu“ bi bili proizvodi iz tog kraja.
Istina je da u početku nismo mislili da će se ova „priča“ ovako dobro razvijati i pošto smo i sami iz Vojvodine, a i prvi proizvođači sa kojima smo napravili saradnju takođe, tako smo i nazvali dućan. Sada je realno da se samo u Beogradu otvore još dve ovakve radnje, a što da ne, i u ostalim krajevima zemlje i regiona. Tokom razvoja ćemo pronaći način da se u imenu „provlači“ vojvođanski dućan, a da ipak bude primenjivo u svakom kraju – objašnjava Stakić.

U međuvremenu je, podseća, uvideo da ovakve radnje mogu da posluju u celoj Srbiji i zemljama regiona. – Još uvek ne razmišljamo intenzivno o širenju mreže, ali kada dođe do tog trenutka, najverovatnije bismo to radili kroz franšizni model. Verujem da ovaj koncept na taj način može jako brzo da zaživi – kaže on.

Zajedničkim snagama

Stevan Stakić je inicirao i osnivanje klastera malih, manufaktornih proizvođača koji je do sada okupio 50 članica. Osnovni uslov za članstvo je da proizvođač nije krenuo u industrijsku proizvodnju, odnosno, da je reč o manufakturi. Pored proizvođača, klaster osnovan u novembru 2016, okuplja i stručnjake i firme za pisanje evropskih projekata, štamparije i dizajnere, vlasnike smeštajnih kapaciteta, trgovine – tim koji bi bio na usluzi svakoj članici klastera i to po mnogo nižim cenama od onih na tržištu.

Ideja je da se članicama pomogne u vezi sa razvojem poslovanja, nabavkama mašina, edukaciji, pa i da odu kod kolega u Italiju, Austriju i Sloveniju da vide kako oni rade određene poslove. Osim toga, želimo i da utičemo na institucije da promene regulative kako bi se unapredilo poslovanje malih preduzeća. Troškovi poslovanja su izuzetno visoki, legalan proizvođač mora da obezbedi zadovoljavajući prostor, unajmi tehnologa, plaća doprinose, kupuje ambalažu, etikete i na kraju uradi sve analize. Sve to košta, posebno su skupe analize. Za njih su ti izdaci u prvoj godini poslovanja visoki i sasvim je očekivano što mnogi ostaju u „crnoj zoni“. Zar nije bolje da država smanji namete ili subvencioniše analize ili neke druge troškove kako bi pomogli malom privredniku? Kroz godinu dana u svakoj opštini bi bilo stotinu novih proizvođača koji plaćaju porez i koji, ako imaju posla, mogu da zaposle još radnika. Hoćemo da se izborimo da se privreda zaista zasniva na malim i srednjim preduzetnicima i proizvodnji, jer to jeste ključ ekonomskog razvoja jedne zemlje – objašnjava Stakić.


Vesna Lapčić
saradnik