U krizi, otvaranje kafića se čini kao relativno niska investicija i mnogi koji su ostali bez posla ulaze u ugostiteljski posao. Međutim, sa investicijom koju su uložili, oni ne mogu da postignu zadovoljavajući kvalitet kafe, relativno brzo propadaju i to objašnjava veliki broj zatvorenih lokala. Ne bavimo se ocenjivanjem konkurencije, mesta ima za sve. Utakmica je žestoka, ali mi se razlikujemo po mnogo čemu od drugih lanaca i u tome je naša prednost.
Ponedeljak
01.09.2014.
Zašto nema svetskih lanca kafeterija u Srbiji, koji su problemi u širenju franšize, utiče li kriza na navike ispijanja kafe i da li će Greenet ići i van matičnog tržišta, govori Mina Krsmanović.
 

Prve moderne kafeterije u Srbiji, po ugledu na one u inostranstvu, pojavile su se u Beogradu devedesetih godina prošlog veka pod imenom Greenet. Za dve decenije poslovanja postali su prepoznatljiv brend na domaćem tržištu, a kao logičan korak u razvoju, usledilo je i franšizno širenje mreže. Danas, lanac kafeterija Greenet, pored sopstvenih lokala, ima i šest franšiza, a uskoro se očekuje otvaranje još jedne u Novom Sadu. Upite za franšizom dobijaju svakodnevno, ne samo iz Srbije, već i zemalja regiona, ali su, ipak, obazrivi jer sa imenom koje su izgradili „ne žele da se kockaju”.

Zbog čega u Srbiji nema svetskih kafeterija, koji su problemi u širenju franšize, utiče li kriza na naviku ispijanja kafe, teme su o kojima razgovaramo sa Minom Krsmanović, kreativnom direktorkom Greeneta. Njena porodica je, zapravo, osnovala i vlasnik je mreže kafeterija Greenet.

Počeli ste sa pržionicom kafe u Paraćinu. Kako je sazrela ideja za pokretanje sopstvenih kafeterija, koje su, u to vreme – devedesetih godina prošlog veka – predstavljale jedinstven koncept u Srbiji?

Posle mnogo godina rada s kafom, želeli smo da otvorimo prodajno mesto koje je zamišljeno kao hram posvećen kafi u kom bi se nudila kafa u zrnu, mlevena kafa i točena kafa, kako u šoljicama, tako i u ambalaži „za poneti“. To je tada bio jedinstven koncept za Srbiju, ali ne i za svet. U to vreme morali smo sebi da krčimo put i otvaramo nova tržišta, edukujemo kupce o raznim vrstama kafa, novim ukusima toplih napitaka... Jedan od najtežih procesa bio je dobiti dozvolu od lokalnih vlasti da se na istom prodajnom mestu otvori i bar i prodaja pržene kafe u rinfuzi! Jednostavno, to niko do tada nije pomislio da uradi i oni nisu znali kako da se postave. Evidentno je, ipak, da smo te prepreke prevazišli i da se naš koncept proširio po celoj zemlji.

Danas, u svojim lokalima spajate moderno i tradicionalno – nudite razne kombinacije kafa, ali i tursku kafu. Jedno vreme, turska kafa nije bila u ponudi. Zašto ste se odlučili da je vratite na meni?

Mi smo se bavili uvozom, mešavinama, prženjem i distribucijom kafa za sve načine pripreme – i to ne samo za tursku, koja se i tada, ali i sada, najviše konzumira u našoj zemlji. Ideja je bila da proguramo na tržište naše mešavine kafa za espresso i filter, koje jesu skuplje, ali i kvalitetnije. Da bismo uspeli u tome, morali smo da „povučemo“ kuvanu tursku kafu sa menija, dok smo mešavine kafa u zrnu za pripremu turske kafe prodavali. Naravno, mušterije su u početku tražile samo tursku kafu i mi smo bili svesni da povlačenje omiljenog toplog napitka nosi veliki rizik, ali se na kraju isplatio.

Međutim, onog trenutka kada je potrošnja drugih vrsta ukusa i načina pripreme kafa dostigla zadovoljavajući nivo, odlučili smo da vratimo kuvanu tursku kafu u lokale. Interesantno je videti da se ona danas ipak visoko kotira kada je reč o prodaji točene kafe! „Kafa za poneti“ je, recimo, na trećem mestu, tako da možemo da zaključimo da se neke navike menjaju veoma sporo.

Koje kafe ljudi u Srbiji najviše piju i razlikuju li se navike od mesta do mesta?

U lokalima u unutrašnjosti i po domovima najviše se konzumira turska kafa, pa tek onda espresso, a najmanje filter. Instant kafe su skromno počele, ali sada su već veoma prisutne na tržištu, kako po lokalima, tako i u kućnoj upotrebi. Potrošnja instant kafa će i dalje rasti među mlađom populacijom – delimično i zato što u današnjem načinu života malo ko ima vremena za komplikovane kafe i načine pripreme.

Na kraju, recimo da se u gradovima više konzumira espresso i filter, a u manjim mestima i po domovima turska kafa i instant... Nismo primetili neke veće razlike od mesta do mesta.

Koliko kafe godišnje proda Greenet iz svoje pržionice? Koliko, pak,  šoljica svih kafa ukupno? Postoji li zvanična statistika o broju popijenih kafa u Srbiji?

Godišnje iz naše pržionice izađe oko 70 tona kafe. U 2013. godini prodato je blizu 400.000 šoljica kafe, bez franšiza.

Za Srbiju nemamo ažurne podatke, ali prema poslednjim raspoloživim brojkama, nismo među najvećim kafopijama. Zanimljivo je, takođe, da se u nekim od vodećih zemalja proizvođača sirove kafe, ona ne konzumira koliko bi čovek pomislio. Na primer, u Etiopiji i Gvatemaloj potrošnja je samo 1,3 kg po glavi stanovnika.

Foto: Greenet

Na prvi pogled se čini da su kafići, bar po Beogradu, i dalje puni. Koliko ugostiteljstvo trpi u ovim kriznim vremenima?

Kafa je jedna od roba kojom se najviše trguje na svetskim berzama i jedan od napitaka koje se najviše konzumira. Pa ipak, situacija danas nije kao ranije. Kriza se, naravno, odražava i na posao u ugostiteljstvu. I u pravu ste kad kažete da kafići deluju puni, ali kod nas se, u poslednje vreme, zbog standarda ne izlazi više toliko na večere koliko na dnevne menije i kafe u toku dana. Mušterije dugo sede, ćaskaju sa po jednim poručenim pićem i lokal izgleda pun i ostavlja utisak da dobro radi, ali to nije realna slika.

Pored toga, ta slika stvara i dodatnu zabludu da mi, u stvari, pijemo jako mnogo kafe, a to je skoro tri puta manje u odnosu na ono što, recimo, Finci popiju godišnje.

Ugostiteljstvo jako trpi, ali, takođe, ima i toga da će u kriznim vremenima, kafa biti poslednja luksuzna stvar koje će se ljudi odreći. Ostaje, ipak, činjenica da se manje izlazi i manje troši na šoljicu kafe.

U Srbiji, osim jednog, nema velikih svetskih kafeterija. Po vašem mišljenju, zbog čega je to tako? Kako uopšte ocenjujete konkurenciju?

Cena šoljice kafe je toliko niska da,  na primer, Starbucks-u ne pada na pamet da dođe u Srbiju jer ne može da pokrije osnovne troškove poslovanja. To je, nažalost, u koliziji sa pisanjem domaćih medija koji tvrde da kafaroši ”deru” građane cenom kafe. Domaći mediji vide da se veliki broj kafića otvara iz meseca u mesec, ali ne vide da se veliki broj i zatvara.

U krizi, u kojoj se trenutno nalazi celo društvo, otvaranje kafića se čini kao relativno niska investicija i mnogi koji su ostali bez posla odlučuju se da uđu u ugostiteljski posao. Međutim, sa investicijom koju su uložili, oni ne mogu da postignu zadovoljavajući kvalitet kafe, relativno brzo propadaju i to objašnjava veliki broj zatvorenih lokala u Beogradu.

Ne bavimo se ocenjivanjem konkurencije, mesta ima za sve. Utakmica je žestoka, ali mi se razlikujemo po mnogo čemu od drugih lanaca i u tome je naša prednost. Posvećeni smo tome da odgovorno radimo svoj posao, da svakodnevno stičemo poštovanje mušterija, zaposlenih i suseda.

Da li ste ikada razmišljali da kroz franšizu svoj koncept proširite van Srbije?

Tek ulaskom Srbije u Evropsku uniju mogli bismo da razmišljamo o proširenju franšize na druge regione, ali do tada je skupo i riskantno.

Imate šest franšiza. Koje su najveće prepreke za širenje franšizne mreže?

Ponosni smo što možemo da najavimo da se sedma franšiza otvara ovih dana u Novom Sadu. A prepreke su, zapravo, nedostatak pravih investitora, to jest, ljudi koji imaju pristojnu sumu novca s kojom može da se otvori kafić po našim standardima. Problemi su i nedostatak dobre lokaciju sa prihvatljivom kirijom i još mnogo drugih sitnih, a bitnih faktora.

 


POPULARNO NA FORUMU

Papa John's osvaja Kinu

Sjajno svjedočanstvo, moje ime je Ivan Marković. Imam dobre vijesti za sve zajmoprimce, poslovne ljude, državne radnike, studente, itd.. Imajte na umu da je ovo sjajno...

2 komentara
poslednji 25.01.2022.
Više od italijanskog restorana

Sjajno svjedočanstvo, moje ime je Ivan Marković. Imam dobre vijesti za sve zajmoprimce, poslovne ljude, državne radnike, studente, itd.. Imajte na umu da je ovo sjajno...

1 komentara
poslednji 25.01.2022.
Knedle stižu u Zagreb

Sjajno svjedočanstvo, moje ime je Ivan Marković. Imam dobre vijesti za sve zajmoprimce, poslovne ljude, državne radnike, studente, itd.. Imajte na umu da je ovo sjajno...

1 komentara
poslednji 25.01.2022.
Riblji delikatesi i franšiza

Sjajno svjedočanstvo, moje ime je Ivan Marković. Imam dobre vijesti za sve zajmoprimce, poslovne ljude, državne radnike, studente, itd.. Imajte na umu da je ovo sjajno...

2 komentara
poslednji 25.01.2022.
Nova franšiza u susedstvu

Sjajno svjedočanstvo, moje ime je Ivan Marković. Imam dobre vijesti za sve zajmoprimce, poslovne ljude, državne radnike, studente, itd.. Imajte na umu da je ovo sjajno...

1 komentara
poslednji 25.01.2022.
Pizza Hut budućnosti

Sjajno svjedočanstvo, moje ime je Ivan Marković. Imam dobre vijesti za sve zajmoprimce, poslovne ljude, državne radnike, studente, itd.. Imajte na umu da je ovo sjajno...

1 komentara
poslednji 25.01.2022.
Japanska kuhinja u malom formatu

Sjajno svjedočanstvo, moje ime je Ivan Marković. Imam dobre vijesti za sve zajmoprimce, poslovne ljude, državne radnike, studente, itd.. Imajte na umu da je ovo sjajno...

2 komentara
poslednji 25.01.2022.
Japanska kuhinja u malom formatu

Sjajno svjedočanstvo, moje ime je Ivan Marković. Imam dobre vijesti za sve zajmoprimce, poslovne ljude, državne radnike, studente, itd.. Imajte na umu da je ovo sjajno...

2 komentara
poslednji 25.01.2022.