Osluškivati potrebe tržišta

​Prostora za uspešne franšizne brendove uvek ima. Domaće tržište je prilično zasićeno, ali opet, odlučuje zakon ponude i potražnje. Ono čega nemamo je, pre svega, uređen sistem, i kada to država bude rešila, mislim da bi onda sve što vredi i iza čega stoji ozbiljan rad, bilo uspešno.
Bojan Mitić, na slici sa vlasnikom brenda Tudors
Petak
09.01.2015.
Koji modni brendovi su „po meri“ srpskog tržišta, da li samo kupovna moć koči dalji razvoj ponude i ima li mesta za nove franšize u portfelju kompanije BJN, govori Bojan Mitić.
 

Kompanija BJN u svom portfelju trenutno drži master franšize za sedam modnih bredova. Za određene brendove, ne samo da je nosilac prava za područje Srbije, već i okolnih zemalja. Prošle godine su se istakli time što su na tržište doveli dve nove franšize, a uskoro će predstaviti i novi italijanski brend. Bojan Mitić, direktor kompanije, kaže da u njihovom portfelju postoji još prostora za nove franšize uprkos tome što je tržište prilično zasićeno. On ističe da je za dalji razvoj ponude modnih brendova neophodno suzbiti "crno tržište". Pitali smo ga kome su namenjeni novi brendovi, čega su "željni" domaći potrošači, sa kakvim se problemima suočavaju maloprodavci u ovoj oblasti, ali i kako se razvija franšiza ćevabdžinice Talimat, budući da je vlasnik ovog brenda i koncepta.

U 2014. ste u Srbiju doveli dve nove franšize iz sveta mode i uskoro očekujemo još jednu na tržištu. Kako ste ih birali i zašto ste te brendove uvrstili u svoj portfelj? O čemu najviše vodite računa kada birate novi brend?

Pričali smo i pregovarali sa mnogim svetskim brendovima, posetili više sajmova i obišli mnogo shopping ulica i tržnih centara širom sveta, ali smo nakon detaljne analize odabrali da tržištu Srbije predstavimo brendove Tudors i Goose iz Istanbula, a na proleće 2015. i brend List iz Rima. Tržište i sam sektor maloprodaje menja se u skladu i sa promenama navika i želja potrošačkog društva. U toj igri detalja opstaju i uspešni su samo oni brendovi koji osluškuju te promene i prilagođavaju se željama i potrebama potrošača. Upravo su to i kriterijumi kojima se vodimo u odabiru brendova.

Tudors je, recimo, jedan od retkih brendova čija je organizacija celog franšiznog koncepta na briljantnom nivou, pre svega u smislu organizacije proizodnje i monitoringa same prodaje, ali i brzim reakcijama na zahteve potrošača. Pokazalo se da ovakav koncept može biti podjednako uspešan i u manjim gradovima kao i u Beogradu, i vrlo smo zadovoljni rezultatima koje brend postiže u Nišu, Užicu, kao i u Crnoj Gori. U 2015. godini planiramo otvaranje još najmanje tri maloprodajna objekta u Beogradu, ali i u Čačku, Kragujevcu, Vranju, Novom Sadu i Subotici.

Goose je namenjen bebama i deci do 10 godina i deo je specifičnog maloprodajnog sektora, tako da za ciljanu potrošačku grupu neće imati konkurenciju na tržištu Srbije ili, bolje reći, regiona. Smatram da slični proizvodi i koncepti gotovo da ne postoje u Srbiji. Goose smo ciljano pozicionirali u beogradski tržni centar Zira jer se sam taj mini centar profiliše kao centar ekskluzivnih brendova i potrošača koji namenski dolaze po ono što traže. 

Možete li nam nešto više reći o trećem brendu u portfelju – List – za koji ste nedavno potpisali franšizni ugovor?

U pitanju je jedan od trenutno najuspešnijih brendova u Italiji sa neverovatnim indikatorima profitabilnosti. Iza celog koncepta stoje ljudi koji su kreirali i razvili čuveni Miss Sixty koji je nekada bio najuspešniji brend u Italiji i prva kompanija koja je za manje od 10 ogdina u Italiji došla do prometa od milijardu evra. U pitanju su ljudi koji su "master blenderi" modnog sveta. Primera radi, sam dizajn radnje kreiran je od strane čuvenog Frančeska Kasete, jednog od najboljih italijanskih dizajnera enterijera, čiji su koncepti jedinstveni i odaju osećaj luksuza. 

Kakvi brendovi su najpogodiniji za srpsko tržište? Imamo li potrošače i za jeftinije i za luksuznije brendove? Koji brendovi su sada po meri tržišta?

Nema sumnje da se u Srbiji, kao i u svetu, još uvek oseća kriza i da je potrošačka moć na sramno niskom niovu. Mi u Srbiji ne stvaramo nove vrednosti, već vodimo unutrašnju borbu među nama i otimamo jedni drugima mrvice tržišnog kolača. Dokle god ne budemo imali povećanje proizvodnje, uređene zakonske regulative i sprečeno "crno tržište", nećemo imati ni ozbiljne rezultate. Naše tržište je preplavljeno švercovnom robom koja dolazi mutnim kanalima i koja se legalno prodaje u buticima širom zemlje sa fiktivnim ulazima, nekontrolisanim kvalitetom, u svim suprotostima sa regulativom i pravilnicima.

U centru Beograda možete u ekskluzivnim buticima kupiti kopije svetskih brendova prošvercovane iz Kine ili Turske, i što je najgore, devojke sa ponosom nose te kopije ne razmišljajući mnogo o svom identitetu. U nelojalnoj konkurenciji i modno neosvešćenom društvu nije nimalo lako doći do potrošača, bilo da je u pitanju brend niže cenovne kategorije ili luksuzniji brend. Verujemo, ipak, da postoje ljudi kojima je  bitno da uz kupovinu dobiju fiskalni račun i proizvod iza koga neko stoji svojim imenom i pečatom.

U Tudorsu, na primer, može da se kupi košulja po ceni od 1.299 dinara koja uključuje PDV od 20%, carinu, transport, platu prijavljenih radnika i minimalnu maržu distributera, i verujemo da će potrošači prepoznati da je bolje kuputi takav proizvod u definisanom i sređenom ambijentu, nego lutati po pijacama, buvljacima i kupovati po verovatno višim cenama kod prodavaca koji beže kada se neko od inspektora pojavi u blizini.

Ima li prostora za još modnih franšiza u vašem portfelju? A na domaćem tržištu? Čega je, prema vašem mišljenju, "gladno" domaće tržište? Šta je ono što nemamo, a dobro bi prolazilo?

Prostora za uspešne franšizne brendove uvek ima. Domaće tržište je prilično zasićeno, ali opet, odlučuje zakon ponude i potražnje. Ono čega nemamo je, pre svega, uređen sistem, i kada to država bude rešila, mislim da bi onda sve što vredi i iza čega stoji ozbiljan rad – bilo uspešno.

Nameravate li za neku od ovih franšiza da dajete podfranšizu, to jest, pojedinačnu franšizu?

Za sada ne, ali radimo na nekim od projekata koji će biti prilagođeni subfranšiznom modelu poslovanja.

I da ne zaboravimo franšizu koju ste sami kreirali – ćevabdžinicu Talimat. Kakvi su dosadašnji rezultati i trenutni planovi?

Talimat je i dalje prisutan na tržištu i ponosimo se rezultatima. Ljudi su oduševljeni kvalitetom proizvoda i samim konceptom. Ne žurimo sa razvojem novih ćevabdžinica sve dok organizaciono ne budemo potpuno spremni. Talimat je osnovan kao brend koji nudi izuzetan kvalitet proizvoda i detaljnu posvećenost potrošačima i takav koncept i ne može brzo da se širi, a da nije na uštrb usluge i kvaliteta. Siguran sam da će s godinama Talimat biti jedan od najboljih brendova brze hrane u Srbiji, međutim, ići ćemo stepenik po stepenik...ili ćevap po ćevap u našem slučaju.