Ono što Srbiji nedostaje je kreativni preduzetnički duh. Pored nedostatka para za pokretanje biznisa, mladim ljudima nedostaje i volja. Primera radi, jedan mladi grčki preduzetnik je napravio koncept franšiznih radnji koje prodaju masline - jednostavan koncept, ali je zaživeo... Siguran sam da i u Srbiji postoje proizvodi koji bi u nekoj formi mogli da se lansiraju kroz franšiznu prodaju...
Bojan Mitić
Ponedeljak
03.12.2012.
Kompanija BJN primalac je nekoliko franšiza, a, kako stvari stoje, uskoro će razviti i sopstvenu. Bojan Mitić, direktor pomenute kompanije, govori o strasti prema franšizama
 

Franšizni koncept je Bojana Mitića privukao još dok je kao srednjoškolac boravio u Americi. I kada je došlo vreme za poslovne poduhvate, uz ostale poslovne aktivnosti, pokrenuo je, kao primalac franšize, svoj prvi sistem… A zatim još jedan... Danas je kompanija BJN vlasnik master franšize nekoliko italijanskih brendova (7camicie, Sportstaff, Miss Roberta) i jednog britanskog (Quiz).

Kako se uopšte rodila ideja o franšizingu? Na osnovu kojih kriterijuma birate franšize?

Sećam se, u jednom malom gradu Grand Rapids u Michigenu, prvi put sam zapazio i oduševio se lancem restorana italijanske kuhinje "Pietro’s". Amerika je kolevka franšiznih ideja, i zato nije neobično što je većina ljudi naviknuta na placebo efekat kvaliteta franšiznih usluga. To znači da su ljudi ubeđeni da je svaka Starbucks kafa istog ukusa i da je u bilo kom Supercutts-u šišanje uvek standardno, kao što bespogovorno prihvataju činjenicu da ništa što nije uspešan lanac, jednostavno, i nije vredno postojanja. Komunikacija i tehnologija, sasvim prirodno, prate lansiranje takvih koncepata i nesumnjivo je da je franšizing nametnut i, samim tim vrlo prisutan kao koncept poslovanja. Uostalom, i jedan deo poslovanja firme BJN zasnovan je na principu franšizinga. Što se tiče kriterijuma u odabiru, uzimajući u obzir tržište Srbije i modnih brendova, bilo je to pitanje konkurentnosti koncepta, odnosa cene i kvaliteta proizvoda, ali pre svega, pažljive analize uslova davaoca franšize.

Kompanija BJN ne samo da u Srbiji uspešno vodi više franšiza – već to radi i u inostranstvu! Za koje ste sve zemlje vlasnik franšize 7camicie i možete li nam reći nešto više o tom franšiznom odnosu? Da li na svim tržištima na kojima ste do sada otvorili radnje imate master franšizu? Koje naknade plaćate i kakva je forma ugovora potpisana?

Italijanske košulje pod brendom 7camicie prodaju se u preko 400 radnji, u preko 60 zemalja u svetu. Saradnja sa firmom Grandi Progetti srl Roma datira od 2008. godine, kada je radilo svega 36 radnji u Italiji i Španiji, pa je razvoj franšizne mreže ove kompanije bio srazmerno praćen i našim razvojem - otvaranjem franšiznih radnji u Makedoniji, Crnoj Gori, Bugarskoj, na Kosovu i Južnoafričkoj Republici, gde smo i vlasnici master franšize.
Naime, u vreme kada smo uspostavljali saradnju sa principalom (davaocem), nije bilo naknada, posebnih uslova i kaznenih odredbi. Poslovni odnos je, u stvari, bio definisan prilično šturim ugovorom. Kako je sama kompanija sazrevala i razvijala se u multinacionalnu mrežu, tako smo i mi bili uslovljeni da prihvatamo jasne definicije, modalitete i uslove poslovanja, po izuzetno visokim standardima i kaznama za njihovo nepoštovanje. Kasniji franšizni partneri su, samim tim, nailazili na znatno veće ulazne barijere, pa se u pojedinim slučajevima, poslovanje pretvorilo u neuspešan pokušaj. Delimično je to bila posledica ekonomske krize, ali i neanalitičkog pristupa u donošenju odluka. Retkost je da se ekonomija skale podudara sa razvojem franšiznog koncepta u korist primaoca, i bez adekvatne podrške „principala“, ishitren ili suviše brz razvoj često dovodi do raskida ugovornog odnosa.

Imate tri franšizne radnje 7camicie u Južnoafričkoj Republici. Otkud na tom tržištu?

Shvatili smo da je tržište Južnoafričke Republike nedovoljno razvijeno u oblasti franšiznog poslovanja, i zajedno sa vodećim menadžerima „principala“, procenili da bi 7camicie koncept mogao da bude uspešan. Paralelno sa našim brendom, nove šoping molove u Johanesburu i Kejptaunu popunili su i ostali ancor brendovi predvođenim Inditex i Sixty grupom. Imajući u vidu kupovnu moć i ekonomsku stabilnost, tržište Južnoafričke Republike je podjednako zanimljivo kao tržišta zemalja BRIK-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina), kao i tržište zemalja Bliskog istoka, gde je vrlo primetan uticaj globalizacije i razvoj franšiznih brendova.
Grandi Progetti je pokrenuo projekat otvaranja 300 maloprodajnih objekata u Brazilu, dok je brend 7camicie nedavno pozicioniran u Šangaju i Pekingu. Izuzimajući haoute coutture brendove i koncept dizajnerskih radnji, ovo je prvi slučaj pozicioniranja italijanskog komercijalnog brenda na vrlo konkurentnom tržištu NR Kine.

Kakav je franšizni odnos sa ostalim brendovima koje zastupate?

Naša ideja je bila da pokušamo da identifikujemo brendove sa visokim potencijalom u ranoj fazi njihovog razvoja, i ugovorimo dugoročnu saradnju za tržišta gde smo pozicionirali brend 7camicie. Pregovarali smo sa mnogo kuća iz različitih oblasti i nailazili na razne biznis modele i različite poglede i shvatanja franšiznog koncepta. Italijanski preduzetnici se odlikuju sjajnim dizajnerskim rešenjima i kvalitetom proizvoda, ali, moram da primetim, i nedostatkom profesionalnosti u poslovanju, dok je kod Britanaca, na primer, to obrnuto. Ozbiljni franšizni koncepti moraju da budu praćeni adekvatnim konsaltingom i jasnom vizijom razvoja, koja neretko nedostaje stvaraocima proizvoda, koji bi zapravo trebalo da se odlikuju kreativnošću. Sarađujući sa britanskim brendom Quiz, koji se razvio u „fast fashion“ koncept sa preko 100 radnji, blisko smo sarađivali i sa Buckingham Consulting-om, vodećom svetskom kućom specijalizovanom za savetovanje u oblasti franšizinga, ali su nas savetovali i drugi vodeći stručnjaci - Julian Bradford, tvorac mnogih franšizing koncepata, Eddie Bouer, Marc Ecko, Counter Burgera i dr.

Italijanski preduzetnici se odlikuju sjajnim dizajnerskim rešenjima i kvalitetom proizvoda, ali i - nedostatkom profesionalnosti u poslovanju. Kod Britanaca je obrnuto. Ozbiljni franšizni koncepti moraju da budu praćeni adekvatnim konsaltingom i jasnom vizijom razvoja, koja neretko nedostaje stvaraocima proizvoda, koji bi zapravo trebalo da se odlikuju kreativnošću.
Bojan Mitić.

Koliko je vremena potrebno da primalac franšize u modnoj industriji povrati investiciju i od čega to zavisi? Budući da poslujete na mnogim tržištima u regionu, možete li da uporedite Srbiju u tom segmentu sa tržištima iz regiona (Bugarska, Crna Gora, Makedonija…)?

U prethodnom periodu, a mislim pre svega na period pre krize, maloprodaja je uopšteno bila u daleko boljoj poziciji. U Srbiji, konkretno, u poslednjih 10 godina, tržište je bilo „gladno“ svega i mnogi franšizni brendovi su već u prvoj godini poslovanja ostvarivali trocifrenu stopu povratka investicije. Brendovi kao što su Replay, Miss Sixty, Puma, Massimo Dutty, a sa ponosom mogu reći i 7camicie, eksplodirali su na domaćem tržištu. Uspeh je uslovljen tačnim proračunima troškova u odnosu na prodaju po metru kvadratnom i analizom racija i parametara. Što se tiče zemalja u regionu, iz ugla profitabilnosti, može se reći da nema velikih odstupanja u skladu odnosa prihoda i rashoda. S modnog stanovišta, nema sumnje je da je svest o modnim trendovima daleko istančanija u Srbiji, pre svega Beogradu, u odnosu na region.

Kakvi su dalji planovi za širenje mreže 7camicie i multibrend radnje Quiz?

Nova tržišta i širenje mreže brendova koje zastupamo uvek su aktuelna tema u kompaniji. Razgovaramo sa partnerima iz nekoliko zemalja o zajedničkom nastupu (Ukrajina, Belorusija), s tim da obazrivo sagledavamo sve aspekte u procesu donošenja odluka.

Uglavnom ste, kada je reč o franšizama, u modnoj oblasti. Zašto samo modni brendovi?

Pre svega zbog toga što je kompanija mlada i što nam je cilj bio da se fokusiramo na uspeh u onome što znamo i volimo da radimo. Prirodno je da se sa razvojem javljaju želje i stvaraju mogućnosti za razvoj i u drugim domenima franšiznih koncepata. Tako se nedavno rodila ideja za formiranjem našeg brenda, sa ciljem da jednog dana budemo i sa druge strane, kao davalac franšize, a što nije u domenu modne industrije.

Otvorili ste ćevabdžinicu Talimat i planirate širenje mreže. Da li ćete možda posle iskustva kao primalac franšize postati davalac i u ovoj oblasti?

Koncept ćevabdžijske radnje Talimat se razvijao preko 2 godine unutar kompanije. Ponosni smo na rezultate koje koncept postiže na samom početku i verujemo da nakon test faze Talimat može dalje da se razvija tako da postane prepoznatljiv lanac. Izuzetan kvalitet proizvoda je osnovna komparativna prednost na tržištu, a pored toga, sam koncept je specifičan i jednostavan, i kao takav ima potencijal da se razvija kao franšiza.

Kakvi su ekonomski i resursni potencijali srpskog tržišta za razvoj franšize u toj oblasti?

U oblasti ugostiteljstva konkurencija je izuzetno jaka, pre svega u Beogradu, a očekivanja i svest kupaca na prilično visokom nivou. Za razliku od drugih tržišta, Srbija nema razvijene franšizne lance u oblasti ugostiteljstva i tržište je uglavnom svedeno na kioske i skupe restorane, dok je u Evropi i svetu sve rasprostranjeniji trend restorana brze hrane sa nižim cenama i prijatnim ambijentom. U tom domenu prepoznajem potencijal za razvoj i otimanje dela „kolača“.

Ono što Srbiji nedostaje je kreativni preduzetnički duh. Pored nedostatka sredstava za pokretanje biznisa, mladim ljudima nedostaje i volja. Primera radi, jedan mladi grčki preduzetnik je napravio koncept franšiznih radnji koje prodaju masline. Jednostavan koncept, ali je zaživeo i u Grčkoj, i uspešno funkcioniše u nekoliko drugih zemalja. Siguran sam da i u Srbiji postoje proizvodi koji bi u nekoj formi mogli da se lansiraju kroz franšiznu prodaju. Još samo da se pokrenu preduzetni ljudi sa dobrim idejama...


Vesna Lapčić
saradnik