Mobile Outfitters, američka franšiza specijalizovana za usluge zaštite i stilizovanja mobilnih telefona kvalitetnim folijama, nastavlja širenje svoje mreže i nudi mogućnost pokretanja biznisa za svega pet hiljada evra.
Mobile Outfitters je donedavno bio potpuno inovativan i jedinstven sistem jer je jedini sekao zaštitne folije po potrebi kupaca odnosno potpuno ih prilagođavajući uređaju: telefonu, tabletu, satu. Osim što je to bila prednost za kupca koji je mogao da dobije zaštitu i za potpuno nove ili pak stare modele, to je i primaocima franšize olakšavalo poslovanje, jer potreba za zalihama različitih maski i folija nije postojala.Ipak, konkurencija se u međuvremenu razvila, ali je ova američka korporacija izašla na tržište sa novom opcijom za primaoce franžize – mašinom rapid cut mini. Novi proizvod zapravo omogućava zainteresovanim primaocima franšize da biznis pokrenu sa daleko manje novca.
Ipak, konkurencija se u međuvremenu razvila, ali je ova američka korporacija izašla na tržište sa novom opcijom za primaoce franžize – mašinom rapid cut mini. Novi proizvod zapravo omogućava zainteresovanim primaocima franšize da biznis pokrenu sa daleko manje novca.
Budući da Mobile Outfitters posluje i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, Bogi Cvetković, koji je ovu američku franšizu doveo u Adriatic region, kaže da je ceo biznis sada moguće pokrenuti u veoma kratkom roku sa svega pet hiljada evra te da su rapid cut mini mašine već stigle u Srbiju.
– Nudimo sada dve mogućnosti: iznajmljivanje velike rapid cut mašine ili pak kupovinu rapid cut mini mašine. Pokretanje celog biznisa moguće je sa pet hiljada evra uz opremanje lokala, a povrat investicije, ukoliko se primaoci posvete poslu, moguć je za pola godine, pa čak i kraće – objašnjava Cvetković i dodaje da su mašine nabavljene te da je pokretanje posla, ukoliko se obezbedi dobra lokacija, moguće u veoma kratkom roku.
Mobile Outfitters pruža podršku svojim primaocima franšize u svim aspektima poslovanja, od početne obuke za rad na mašini, preko praćenja i razvoja prodaje, sve do uputstava na koji način da promovišu svoj proizvod i uslugu. Primaocima je zagarantovano i da će uvek imati najnovije modele folija za uređaje te servis mašina i nabavku rezervnih delova ukoliko se uopšte ukaže potreba za tim.
Gde postoji potencijal za širenje mreže?
Cvetković kaže da, što se tiče Srbije, postoje brojni gradovi u kojima bi franšiza Mobile Outfitters mogla sasvim uspešno da posluje. Među njima su: Zrenjanin, Požarevac, Kragujevac, Kruševac, Čačak, Šabac ili Loznica. U Beogradu dva primaoca vode pet lokacija, ali veruje da bi i u glavnom gradu bilo prostora za dalje širenje mreže.
– Na većini lokacija nam se zaista pokazalo da je idealno da ovo bude porodični biznis u kojem će i članovi porodice naći posao za sebe i moći da zarade sasvim pristojno. Primera radi, ukoliko troškovi zakupa nisu preterano veliki, a sam primalac franšize ili član porodice rade u radnji, njihovo poslovanje je profitabilno uz svega tri-četiri „sečenja“ (aplikacije folije na uređaj) dnevno jer najveći deo zarade ostaje upravo njima – objašnjava Cvetković.
A šta se još desilo u međuvremenu?
Upravo takva „priča“ je nova lokacija u Subotici koja, kako on kaže, od samog starta beleži dobre rezultate. To je 12. lokacija Mobile Outfitters u Srbiji.
Cvetković kaže da su upravo primaoci u Subotici napravili idealnu preduzetničku priču.
– Oni su franšizu uzeli da bi se, praktično, samozaposlili. U startu su izabrali dobar lokal u jednom pasažu, ali sa niskim troškovima. Supruga radi sama u lokalu jer im više radnika nije potrebno. Dobri su u marketinškim aktivnostima i vrlo smo zadovoljni njihovim poslovanjem, a što je najvažnije i oni su – kaže Bogi Cvetković, primalac master franšize Mobile Outfitters za ovaj region.
Da je ovo idealan posao za porodicu, dokazuje, prema njegovim rečima, i priča iz Niša gde su se samozaposlili sin i majka. – Uvek će ostati da važi da kad radiš za sebe, radiš najbolje – ističe Cvetković.
Lokacija u Nišu je nedavno promenjena što će se ispostaviti kao odličan potez. Mobile Outfitters se iz tržnog centra Forum preselio u Delta Planet.
– Naša ciljna grupa i jesu ljudi platežno sposobni koji gravitiraju tom tržnom centru – objašnjava on.
Slično su učinili i Novosađani koji su se preselili u Dunavsku ulicu koja je poznata šoping ulica za meštane tog grada. Cvetković očekuje da će ta odluka takođe doneti dobre rezultate.
Mobile Outfitters, pored Srbije, posluje i na 11 lokacija u Bosni i Hercegovini i na pet lokacija u Hrvatskoj.
Za dodatne informacije pogledajte Katalog franšiza
]]>„Naučna kuhinjica“ je jedinstven koncept edukativnih radionica koje pružaju deci priliku da istražuju, eksperimentišu i stiču znanja iz sveta prirodnih nauka na zabavan i kreativan način. Šta je potrebno za pokretanje franšize?
Kako su pokrenuli ovaj projekat i šta nude kroz franšizu otkriva autor ovog programa Dr Sanja Šešlija Savić.
Objasnite nam kako ste došli na ideju o „Naučnoj kuhinjici“? Kakve novine donosi ovaj koncept?
Ideja o „Naučnoj kuhinjici“ je rođena kao kritički odgovor na poteškoće sa kojima se deca susreću kroz formalno obrazovanje, posebno u oblasti prirodnih nauka sa kojima se upoznaju tek u višim razredima osnovne škole. Nažalost, u nedostatku adekvatnih laboratorija, opreme i vremena, nastava se skoro isključivo realizuje kroz repetitivno učenje pojmova, definicija i formula, stvarajući pri tom negativnu sliku o nečemu što ostaje nejasno i apstraktno.
Važno je napomenuti da je program „Naučna kuhinjica“ razvijen od strane nastavnika i saradnika Univerziteta u Beogradu, koji se svakodnevno susreću sa posledicama ovakvog pristupa. Zato i smatramo da je neohodno stvoriti afirmativno okruženje u kojem će najmlađi imati priliku da svoju prirodnu radoznalost usmere ka sticanju novih znanja, upoznaju svet oko sebe i istovremeno razviju svest o sveprisutnosti, primenljivosti i značaju nauke.
Shvatamo važnost i neophodnost učenja koje se gradi polazeći od jednostavnijih ka složenijim pojmovima, ali takođe uzimamo u obzir njihovu individualnost i potrebu da put saznanja bude vođen u okvirima njihovih afiniteta. Stoga je program osmišljen tako da na atraktivan način prezentuje naučne sadržaje, kroz koje deca razvijaju kognitivne i motoričke veštine, istovremeno spoznajući da je učenje zabavno, a znanje korisno.
Kada je i gde otvorena prva „Naučna kuhinjica“?
Prepoznajući važnost ovakvog koncepta, ideja o „Naučnoj kuhinjici“ podržana je od strane Fonda za inovacionu delatnost Republike Srbije kroz program Ranog razvoja (Mini Grants 2021-2022). U sklopu realizacije projekta razvijen je edukativni program, a prva poslovna jedinica „Naučna kuhinjica“ počela je sa radom u martu 2022. na opštini Palilula u Beogradu, u Ulici Ilije Grašanina br. 7.
U kom trenutku ste počeli da razmišljate o razvijanju franšize?
Gotovo istovremeno sa nastajanjem ideje o razvoju i plasmanu „Naučne kuhinjice“, javilo se i razmišljanje o tome kako omasoviti osmišljeni koncept i učiniti ga dostupnim što većem broju dece u zemlji i inostranstvu. Smatramo da je veoma važno da program, kao i prvobitno primenjen poslovni model, bude isporučen u obliku u kojem je nastao, tj. preslikan, pa se razvoj franšize nametao sam po sebi.
Pored franšiznog modela, razmišljali smo i o partnerstvima sa školama i sličnim obrazovnim ustanovama, ali smo ubzo sagledali ozbiljna ograničenja po pitanju infrastrukture, uslova rada kao i same kontrole sprovođenja programa i praćenja rezultata koje deca postižu.
Kakav je bio odziv potencijalnih primalaca franšize kada ste počeli s oglašavanjem?
Veoma smo zadovoljni odzivom i uspostavljenim saradnjama. Interesantno je da su nam prvi pozivi potencijalnih korsnika franšize bili upućeni i pre zvaničnog oglašavanja poslovne ponude, što nam je bio jasan pokazatelj prepoznatljivosti našeg brenda na tržištu franšiza, kao i jedinstvena potvrda kvaliteta našeg rada.
Kada je potpisan prvi franšizni ugovor? Koliko je ugovora potpisano do sad?
Već nakon prvog poziva na saradnju potpisan je i prvi franšizni ugovor u martu 2023. godine. Prva franšizna poslovna jedinica „Naučne kuhinjice“ otvorena je u Kragujevcu. Do sada smo potpisali četiri franšizna ugovora, a u toku su pregovori za još par opština i gradova.
Šta vi, kao davalac franšize, nudite svojim partnerima? Na koju vrstu podrške oni mogu da računaju?
Kao davaoci franšize svojim primaocima nudimo punu podršku za pokretanje, opremanje i vođenje „Naučne kuhinjice“. Franšizeri mogu da računaju na pomoć pri odabiru prostora koji će omogućiti realizaciju svih programskih aktivnosti koje se nalaze u portfoliju „Naučne kuhinjice“. Takođe, podrška se odnosi i na opremanje prostora (franšizne jedinice) i podrazumeva jasne smernice i projekte koji se u tu svrhu dostavljaju franšizerima.
Smernicama su obuhvaćeni svi segmenti, uključujući nameštaj – tehnički projekti za pult i modularne stolove – nabavku sirovina i laboratorijskog posuđa, brendiranje i estetsko uređenje samog prostora, kao i kompletnu marketinšku podršku za promociju „Naučne kuhinjice“ na teritoriji koja je predmet franšiznog ugovora. Najvažniji vid podrške ogleda se u sprovođenju obuke za edukatore i isporučivanju svih materijala potrebnih za realizaciju programskih aktivnosti (edukativnih i zabavnih).
Ko je, da tako kažemo, „idealan“ primalac franšize „Naučna kuhinjica“? Koje uslove oni treba da ispune?
Idealan primalac ili primaoci (pošto imamo i partnere) franšize su osobe koje imaju iskustvo u radu sa decom, poseduju fundamentalna znanja iz oblasti prirodnih nauka, kao i izražen preduzetnički duh. Svesni smo da je jako izazovno zadovoljiti gore pomenute kriterijume, pa nam je pri odabiru budućih saradnika veoma važno da, uz kontinurianu podršku našeg stručnog tima, budu motivisani za unapređenje postojećih i sticanje novih znanja i veština.
Kakvi su planovi razvoja u sledećem periodu? Gde se još može očekivati pokretanje „Naučnih kuhinjica“?
Do kraja godine „Naučna kuhinjica“ planira da nastavi širenje mreže po gradovima i opštinama u Srbiji, a u 2024. godini planiramo da izađemo na regionalno tržište. S tim u vezi, u narednom periodu biće dostupne master franšize za Hrvatsku, Sloveniju, Crnu Goru, Severnu Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu.
Prvi primalac ove jedinstvene edukativne franšize postala je Aleksandra Krunić iz Kragujevca, master-učitelj po obrazovanju, koja iza sebe već ima 14 godina iskustva u nastavi. Bogato pedagoško iskustvo pomoglo joj je da prepozna benefite programa, kao i da donese odluku o pokretanju „Naučne kuhinjice" u Kragujevcu.
Za koncept je, kako kaže, saznala preko društvenih mreža, i pre nego što se pojavio u zvaničnom katalogu dostupnih franšiza. – Pre izvesnog vremena počela sam da razmišljam o pokretanju sopstvenog edukativnog centra u Kragujevcu, tako da sam tragala za originalnim i drugačijim programom, koji bi se razlikovao od svega što je bilo u ponudi za decu u mom gradu – kaže Aleksandra Krunić.
Ono što joj se posebno dopalo i što ju je privuklo bilo je obilje praktičnih vežbi koje deca mogu da izvode samostalno ili uz podršku edukatora. – Mislim da ovaj koncept deci pruža nadgradnju znanja stečenih u formalnom obrazovanju, i na jedan nenametljiv način im postavlja osnove za prirodne nauke – za ceo život. U jako ranom uzrastu se upoznaju sa mnoštvom naučnih pojmova, ali i uče da barataju laboratorijskim posuđem, što im jača samopouzdanje, pažnju, preciznost i koncentraciju – objašnjava Krunić.
Vrata svoje „Kuhinjice“ otvorila je sredinom avgusta 2023, samo šest meseci nakon što se odlučila za ovu franšizu i pokretanje posla. – Bilo je potrebno pronaći adekvatan prostor, prilagoditi ga našim potrebama i postavljenim standardima, odabrati kvalitetne saradnike, proći obuku, sprovesti kvalitetnu marketing kampanju, opremiti centar nameštajem i laboratorijskim instrumentima i posuđem, i svim ostalim nastavnim sredstvima i učilima – predočava Aleksandra šta je sve uradila pre nego što je „Naučna kuhinjica“ u Kragujevcu primila prve polaznike.
Kada se sad osvrne na ove prve korake, Aleksandra ne krije zadovoljstvo. – Za sada su utisci zaista najpozitivniji. Iako je vrlo malo vremena prošlo, naši polaznici su već zavoleli 'Kuhinjicu' i jedva čekaju da dođu na radionicu, što mi daje vetar u leđa i znak da nisam pogrešila u proceni – kaže Krunić.
Očekivanja za budućnost su takođe visoka. – Očekujem da i roditelji u što većem broju prepoznaju ogroman značaj ovog koncepta i svojoj deci priušte nezaboravno iskustvo. Verujem da će mi se zahvaljivati kroz par godina, kada deca budu postizala izuzetne rezultate iz predmeta kojih se svi boje – kaže Krunić.
]]>Franšiza je reč koja je postala uobičajena u našem poslovnom okruženju. Iako će većina poslovnih ljudi bez problema navesti bar tri svetska franšizna lanca, na pitanje koje su domaće franšize, često izostaje odgovor.
U „roditeljskim krugovima“ gotovo da nema osobe koja nije čula za BEBA KIDS.
Sa tradicijom dugom 30 godina, BEBA KIDS predstavlja najpoznatiji dečiji modni brend zastupljen na našem tržištu. Manje je, ipak, poznata činjenica da ovaj brend ima razvijen lanac franšiza i da se u zemlji i regionu upravo širi na taj način.
Sa direktorom Ninoslavom Perišićem osvetljavamo franšiznu stranu ove uspešne poslovne priče.
Beba Kids postoji već 30 godina. U početku je to bio lanac butika Beba koji je još tada i konceptom radnje i ponudom robe, odskakao od svega viđenog kod nas. Zbog toga je raslo interesovanje tržišta, pa smo se širili na jedini tada poznat način, poslujući sa veleprodajnim kupcima u celom regionu.
Kako je vreme polazilo, mi smo rasli kao brend i ulagali u znanje i veštine naših zaposlenih.
Pratili smo svetske trendove i učili od najboljih u našoj oblasti. Od početka imamo sopstvenu
modnu liniju, a sam koncept naših prodavnica postepeno je dobijao današnju formu.
Ali, naši veleprodajni kupci su ostajali na istom nivou kao na početku. Vizuelni identitet prodavnica se nije menjao, a na rafovima se mogla naći roba iz prethodnih sezona. Paradoksalna situacija, dok smo mi rasli, oni su ostajali na istom ili stagnirali.
Ta situacija, sa komadima iz starih kolekcija koji nekoliko sezona stoje i ne prodaju se, nije
odgovarala ni njima ni nama: za veleprodajne kupce to je zarobljen novac, a za nas loša reklama, jer neko iz grada u unutrašnjosti Srbije ne zna šta se dešava u Beogradu ni kakva je sezonska ponuda u našim radnjama, nego utisak stvara na osnovu onoga što vidi u svom gradu.
Mi smo se trudili da sva naša znanja koja smo godinama sticali prenesemo i njima, ali nekada,
jednostavno nije išlo.
Jedna od tih stvari se tiče upravo modela iz starih kolekcija. Savetovali smo: Stavite veći
popust, napravite rasprodaju, oslobodite mesto za novu kolekciju. Ali, ne vredi kad se nekom
od veleprodajnih kupac dopada baš ta košulja, pantalone ili neki od komada garderobe i smatra da to ne treba prodavati sa popustom. Ne prodaje se i stoji tako sezonama. A mi, osim savetodavno, ne možemo da utičemo na njihov način rada.
Franšize su došle kao rešenje za ovaj problem.
Tu već imamo mogućnost da utičemo na to šta se nalazi u radnjama, kakva je politika cena (za krajnjeg
kupca cene su iste svuda), kako izgleda prodavnica itd.
Trenutno imamo devet prodavnica u našem franšiznom sistemu.
Dobili smo lakoću poslovanja, homogenost u izgledu prodavnica i konstantan rast obima prodaje i kod
nas i u franšizama. Dobili smo mogućnost da razmenjujemo ideje i zajedno dolazimo do inovacija.
Mi smo tačno znali na koji način treba raditi i šta će povećati promet u radnjama. Osluškivali smo i šta
naši kupci traže i kakvu uslugu očekuju.
Kroz franšize, konačno smo mogli da to primenimo u svim gradovima gde se nalaze prodavnice sa
našom robom. Obučavali smo prodavce kako da prodaju, kako da koriste marketinške alate.
Sve promene koje su se dešavale u našim prodavnicama, odmah su primenjivane i u franšizama.
Vodili smo se jasnom logikom: ako prodavnica u našem vlasništvu može odlično da radi, može i franšiza.
Definisali smo standarde i pravila i rezultati su bili odmah vidljivi.
Neke franšize povećale su nivo svoje prodaje i za 150%, a jasno je da je to dovodilo do obostranog
zadovoljstva. Na primer, obaveza naših sadašnjih franšiza je da obezbede lokal i urede ga na osnovu naših instrukcija i standarda. Robom ga punimo mi.
Sa druge strane, veleprodajni kupci su bili u obavezi da kompletan lager robe kupe od nas, pa im je inicijalno
ulagnje bilo veće. Bilo kakva promena, u smislu adaptiranja lokala, dodatnog marketinga i slično je
kod jednog broja njih izazivala otpor, jer je bilo potrebno dodatno ulaganje novca. Tako smo imali
butike različitog izleda u različitim gradovima.
Sa franšizom ni toga nema: u svim gradovima i na svim lokacijama u jednom gradu, vizuelni identitet
lokala je potpuno isti.
Teško je da izdvojim samo tri.
Prvo: štedite novac i vreme, jer vaš partner ulaže svoje resurse za pokretanje posla pod vašim brendom
u svom gradu. Pri tom, pravila poslovanja su jasno i precizno definisana sa vaše strane.
Mi kao davaoci franšize kontrolišemo lager svake radnje: na kraju sezone povlači se stara roba, nema onoga iz prethodnih sezona, a cene su iste svuda. Ukoliko u jednoj radnji postoji potražnja za određenim artiklom, ili određenom veličinom, dopunjujemo tačno to. Ukoliko nešto „ne ide“, povlačimo te artikle i prebacujemo ih u radnju gde su traženi. Naše franšize su deo celokupnog sistema, a samim tim bitno nam prodaja raste i ne pravimo razliku između radnji u našem vlasništvu i franšiza.
Drugo: u našem sistemu, „povoljnije“ je biti u ulozi primaoca franšize nego veleprodajnog kupca.
Primalac franšize se obavezuje da će poštovati jasno definisana pravila i njegov „ulog“ je opremanje lokala. Lager robe je naš, a kao što sam već napomenuo, kontrolišemo ga, dopunjujemo i rotiramo artikle jednako kao u našim radnjama.
Treće: kupac franšize bolje od nas poznaje lokalne prilike i navike sredine u kojoj otvara franšizu. Neke sredine su specifične, a onaj ko živi tu ne gubi vreme na upoznavanje tih specifičnosti.
Svakodnevno dobijamo upite za saradnju, a trenutno su nam najzanimljivije zemlje u okruženju.
Naša poslovna logika je da svaka strana u poslu mora da bude zadovoljna, i zato pažljivo biramo s kim sarađujemo.
Iako su franšize u suštini posebne firme, one su deo našeg sistema, posluju pod našim brendom i bitno nam je da, kao naši partneri, budu zadovoljni.
]]>Američki lanac picerija Pizza Hut stiže u Hrvatsku, a u planu je otvaranje tri restorana u Zagrebu i Splitu.
Kako prenosi hrvatski Poslovni dnevnik, Pizza Hut će postepeno širiti broj lokacija ne samo u Hrvatskoj, već i na susednim tržištima.
Za razvoj ove franšize na tržištima regiona biće zadužena kompanija Kraljevi restorani, koja je već primalac franšize za Burger King.
Direktor Kraljevih restorana Goran Golubić podseća kako se o dolasku poznatog američkog lanca picerija Pizza Hut u Hrvatsku govorilo još pre desetak godina, zatim pre dve godine, a sad bi to napokon moglo da se realizuje.
Kompanija Kraljevi restorani potpisala je ugovor direktno s vlasnikom Pizza Hut brenda, globalnom kompanijom Yum!Brands.
Kraljevi restorani su u vlasništvu globalne kompanije Global restaurant brands sa sedištem u Velikoj Britaniji. U Hrvatskoj trenutno postoji pet Burger King restorana, od kojih je većina u Zagrebu, u sklopu trgovačkih centara.
U prošloj godini kompanija je povećala broj zaposlenih sa 27 na 49, kao i prihode sa 2,8 na 4,7 miliona evra i ostvarila dobit u iznosu 327.000 evra.
Izvor: BIZlife
]]>Mobile Outfitters, američka franšiza specijalizovana za usluge zaštite i stilizovanja mobilnih telefona kvalitetnim folijama, nastavlja razvoj na tržištima Balkana.
Na tržištu Srbije Mobile Outfitters je prisutan od 2017. godine. Poslovnice trenutno ima na 11 lokacija, i to u Beogradu, Nišu, Kraljevu, Pančevu, Novom Sadu i Somboru. Prema rečima Bogija Cvetkovića, primaoca master franšize ovog američkog koncepta, Mobile Outfitters je za ovih šest godina poslovanja stekao brojne zadovoljne korisnike i postao prepoznatljiv brend u regionu, naročito među korisnicima premijum telefona.
– Zadovoljni kupci često se vraćaju i koriste program doživotne zamene, što je dodatni pokazatelj kvaliteta i poverenja koje je Mobile Outfitters izgradio među korisnicima. To nas, s druge strane, podstiče da širimo mrežu naših poslovnica – dodaje Cvetković.
U Hrvatskoj, pored postojećih prodavnica u Arena Centru u Zagrebu i Mall of Split, Mobile Outfitters je ove godine otvorio i poslovnice u Max City-ju u Puli, Tower Centru u Rijeci i City Centru u Splitu. Cvetković dodaje da su trenutno u pregovorima sa City Centrima u Zagrebu te da se u glavnom gradu planira otvaranje još dve prodavnice do kraja tekuće godine.
Cvetković, međutim, ističe da su spremni da novootvorene prodavnice u Puli i Rijeci sada prepuste primaocima franšize.
– Kompanija, na taj način, može da se fokusira na dalji razvoj tržišta, dok se budućim partnerima nudi dobra poslovna prilika, budući da se radi o razrađenim biznisima. Obe poslovnice postižu odlične rezultate. U Rijeci smo, recimo, već u prvom mesecu poslovanja uradili 300 telefona, što je neverovatan rezultat. Primaoci koji preuzmu ove poslovnice, praktično, dobijaju profitabilan biznis – objašnjava on.
Razmišljajući o daljem razvoju, Cvetković kaže da su posebno izdvojili Zadar i Osijek kao poželjne gradove za otvaranje novih prodavnica Mobile Outfitters-a. – Zadar je privlačan zbog razvijenog turizma i većeg finansijskog potencijala, dok je Osijek, kao veliki grad, svakako atraktivno tržište – kaže on.
Najmanja vrednost investicije za otvaranje nove prodavnice Mobile Outfitters-a iznosi oko 8.500 evra, što pokriva mašinu za rezanje, sublicencu i početnu zalihu folija. Ukupna investicija ipak najviše zavisi od lokacije. – Naše poslovnice su najčešće smeštene u tržne centre, tako da u ovo investiciju treba uključiti još niz troškova – za postavljanje pulta, rentu, depozit… U svakom slučaju, primalac će dobiti sve informacije o uslovima koji mogu uticati na krajnju cenu investicije – objašnjava Cvetković.
Iskustvo, s druge strane, pokazuje da je ovaj biznis najprofitabilniji ako primalac franšize i sam radi u poslovnici. – Praksa pokazuje da u tom slučaju primalac ima dobit i do 3.000 evra mesečno – precizira Cvetković.
Voditi poslovnicu Mobile Outfitters-a zaista nije zahtevno, dodaje on. – Ovo je posao budućnosti, jer se radi o sistemu gde je sve posloženo kako treba i podržano najnovijim softverskim rešenjima za praćenje prodaje i kontrolu poslovnih procesa. Primalac, recimo, sa mobilnog telefona prati prodaju, sve operativne aktivnosti su informatički automatizovane, što umnogome olakšava svakodnevno poslovanje. A da ne pominjem koliko je lakše i jednostavnije raditi bez lagera! – kaže Cvetković.
Podrška koju Mobile Outfitters pruža svojim primaocima je još jedan adut ovog franšiznog sistema. Prva faza podrške podrazumeva obuku o svim aspektima poslovanja, uključujući obuku o materijalima, rad na mašini za rezanje folija, praćenje i kontrolu prodaje, kao i demonstraciju proizvoda korisnicima. Nakon početne obuke, primaoci franšize mogu da računaju na doživotnu podršku u različitim segmentima. – Važan segment je marketing, tako da primaoci na raspolaganju imaju sve materijale i vizuale za marketing, od logoa do video-materijala, koji se direktno dobijaju iz Amerike – precizira Cvetković.
Podrška uključuje i konstantno apdejtovanje kako bi poslovnica uvek imala najnovije modele folija za sve popularne telefone, satove i tablete... I to besplatno. – U tehničku podršku ulaze i garancija za mašinu, kao i servis i nabavka rezervnih delova, ako se za tim ukaže potreba – kaže Cvetković.
– Takođe, važno je istaći da smo svi mi u Mobile Outfitters-u umreženi, da stalno razmenjujemo informacije i iskustva sa drugim partnerima. Na taj način, primaoci znaju da će uvek za sve imati koristan fidbek. To je prednost kad ste deo velike globalne mreže koja broji više od 700 lokacija – kaže Bogi Cvetković.
S dragocenim iskustvom koji su stekli na tržištima Srbije i Hrvatske, Mobile Outfitters planira širenje i na druga tržišta u regionu. U fokusu su tržišta Crne Gore i Severne Makedonije.
– U Bosni i Hercegovini, naime, već imamo partnera koji je u okviru svog lanca prodavnica otvorio 11 kornera Mobile Outfitters-a, tako da sledeći veći potencijal vidimo na tržištima Crne Gore i Severne Makedonije. Zbog već uspostavljene saradnje sa američkim davaocem franšize, podrške lokalnog mastera, kao i reputacije koju je brend stekao u regionu, smatramo da će širenje na nova tržišta biti neuporedivo lakše i efikasnije – poručuje Cvetković.
]]>„Ova franšiza nije trendovskog tipa. Tehnike funkcionalnog učenja bile su bitne oduvek, bitne su danas, a biće bitne i u budućnosti“, kažu Helena i Hrvoje Tkalčić, primaoci master franšize „Škole brzog čitanja i mudrog učenja“.
Kada su 2019. Helena i Hrvoje Tkalčić odlučili da se upuste u preduzetničke vode, otvorili su „Centar za poduku HELENA“ i ponudili specifične edukativne programe namenjene deci. Jedan od programa koji su izabrali bila je i „Škola brzog čitanja i mudrog učenja“ sa kojom su potpisali ugovor o master franšizi. Za četiri godine rada, Tkalčići su uspeli da franšizom „povežu“ i druge preduzetnike zainteresovane za oblast edukacije dece i tako razviju široku mrežu „Škola brzog čitanja“ u Hrvatskoj.
Predočite nam ukratko šta ima novo i kako se razvija franšizna mreža „Škola brzog čitanja i mudrog učenja“ na hrvatskom tržištu?
Upravo smo završili obuku instruktora koji će sprovoditi nastavu u našoj novootvorenoj lokaciji u zagrebačkom Borovju. Obuku je, kao i uvek, provodio autor programa lično g. Časlav Mančić, i to u glavnom hrvatskom centru u Velikoj Gorici gde je smeštena uprava „Škole“. Škola u Borovju nam je sada peta lokacija u Zagrebu i čak dvadeset peta u Republici Hrvatskoj, na koliko lokacija u ovom trenutku poslujemo. U toku su pregovori za još nekoliko novih lokacija koje bi trebalo da krenu s radom od jeseni, ali više o tome nakon realizacije.
Početkom godine ponovo smo prošli proces za akreditaciju, čime smo obnovili sertifikat evropskog kvaliteta za 2023. godinu. „Škola brzog čitanja i mudrog učenja“ sertifikovala se u ovom domenu još 2020. godine s obavezom reakreditacije svake godine. Ovim sertifikatom Hrvatska udruga za franšizno poslovanje i Evropski franšizni institut potvrđuju evropske standarde kvaliteta i izvrsnosti za naš franšizni sistem, što je svakako garancija kvaliteta i uspešnosti poslovanja našeg franšiznog sistema.
U martu ove godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske verifikovalo je i dalo pozitivno mišljenje za obrazovni program „Škola brzog čitanja i mudrog učenja“. Pozitivno mišljenje Ministarstva i te kako nam znači jer je ovim aktom i samo Ministarstvo, kao krovna institucija za obrazovanje u Republici Hrvatskoj, potvrdilo kako su obrazovni programi naše „Škole“ korisni za decu te kako se deci preporučuju kao vredna vanškolska aktivnost. Osim za predškolski i školski uzrast, obrazovni programi naše škole namenjeni su i odraslima, odnosno, svima koji žele da nauče tehnike funkcionalnog učenja.
U maju, baš na Dan Evrope, učestvovali smo na FRANCHISE BRAND LEADER AWARD 2022, događaju na kome smo prošle godine dobili respektabilnu nagradu za najbolju regionalnu franšizu na hrvatskom tržištu. Ovaj događaj organizuje se jednom godišnje s ciljem afirmacije najistaknutijih kompanija, institucija, pojedinaca i medija koji kontinuiranim pozitivnim razvojem i inovativnim strategijama postavljaju više standarde i unapređuju franšizno tržište, te daju vanredan doprinos u popularizaciji poslovnog potencijala i modela, kreiranja konkurentnog tržišnog imidža Hrvatske i susednih zemalja. Ove godine učestvovalo je 220 franšiza, a „Škola brzog čitanja i mudrog učenja“ odabrana je u prestižno društvo od samo 26 finalista, na šta smo posebno ponosni.
Kako će gore navedene novine uticati na nove primaoce franšize u Hrvatskoj?
Naša mreža u Hrvatskoj konstantno raste i stalno smo u razgovorima s novim interesentima. Sva naša ostvarenja, rezultati i priznanja utiču pozitivno ne samo na nove primaoce franšize, već i na naše postojeće primaoce, a isto osnažuje i potencijalne klijente u odluci da upišu neki od programa naše „Škole“. Valja spomenuti kako je do sada naše programe završilo na hiljade polaznika, a njihovo zadovoljstvo postignutim rezultatima svakako nam je najveće priznanje i ima veliku težinu kad je u pitanju reputacija naših „Škola“.
Kakav je tempo rasta franšizne mreže u Hrvatskoj? U kojim sve gradovima postoje „Škole brzog čitanja“ te gde vidite neiskorišćen potencijal?
Master franšizu za Republiku Hrvatsku potpisali smo krajem 2018. godine od kada smo otvorili 25 franšiznih jedinica. U Hrvatskoj metropoli prisutni smo na pet lokacija, dok u okolini Zagreba poslujemo na dve lokacije – u Velikoj Gorici i u Zaprešiću. U Hrvatskom Zagorju imamo dve „Škole“, prisutni smo u Karlovcu, Križevcima, Koprivnici, Varaždinu i u okolini Varaždina, u Međimurju na dve lokacije i u Bjelovaru. Poslujemo na tri lokacije u Istri i na pet lokacija u Slavoniji.
Iz pobrojanog je vidljivo kako nam je Dalmacija neiskorišćen potencijal, ali radimo na tome, tražimo kvalitetne saradnike i ne prihvatamo kompromise.Nije nam cilj masovno širenje po svaku cenu, prioritet nam je da imamo kvalitetan upravljački i nastavni kadar te zadovoljne korisnike. Upravo to je glavni razlog uspešnog poslovanja i međusobnog zadovoljstva u našem franšiznom sistemu.
Šta biste poručili ljudima koji razmišljaju o pokretanju sopstvenog posla, a naročito onima koji razmišljaju o edukativnim franšizama poput „Škole brzog čitanja“?
„Škola brzog čitanja i mudrog učenja“ predstavlja zaista bogat sistem, u paketu naše franšize nalaze se čak tri obrazovna programa preko kojih pokrivamo grupe od predškolskog uzrasta do 99 godina. Bogatstvo sistema je i program celoživotnog učenja, tzv. Klub mudrog učenja koji je namenjen svima koji su završili našu „Školu“ i žele da nastave negovati naučene veštine i tehnike, ali i da nauče neke nove, napredne tehnike koje razvijaju funkcionalno učenje. Članovi Kluba mudrog učenja imaju priliku u opuštajućem ambijentu i prigodno uređenim učionicama uz superviziju našeg stručnog nastavnog kadra da rade na svojim materijalima – lektirama, školskom gradivu, studentskim materijalima, poslovnim materijalima ili, jednostavno, na knjigama i materijalima koje koriste u slobodno vreme.
Osim bogatog programa, važno je napomenuti da ova franšiza nije trendovskog tipa. Tehnike funkcionalnog učenja bile su bitne oduvek, bitne su danas, a biće bitne i u budućnosti. Metodologija koju primenjujemo je bezvremena i primenjiva na bilo koji vid učenja. Polaznici naših programa imaju prilike da steknu neka nova, posebna znanja koja se ne uče u klasičnom obrazovnom sistemu, a koja ih stavljaju u prednost u odnosu na njihove vršnjake, kolege, konkurenciju. Prema tome, „Škola brzog čitanja i mudrog učenja“ je svakako jedna posebna franšiza i predlažem je svakom ko ozbiljno razmišlja o pokretanju sopstvenog posla u oblasti edukacije.
]]>DepilConcept, internacionalni brend estetskih centara, proslavio je u aprilu četiri godine poslovanja u Srbiji.
Tokom tog perioda je bilo mnogo izazova, posebno što ih je ubrzo nakon početka rada 2019. zadesila pandemija koronavirusa. Interesovanje za ovu franšizu, međutim, ne jenjava i očekuje se otvaranje novih lokacija. Sa Nemanjom Nikodijevićem, vlasnikom master franšize ovog brenda za tržište Srbije, razgovarali smo da li su za četiri godine stigli tamo gde su planirali da budu kada su pokretali posao.
– Zaista jesmo! Došli smo tamo gde smo planirali da budemo nakon ovog vremenskog perioda. Četiri godine rada jeste dobar ogled i tokom njih se dosta toga izdešavalo. Nismo stigli ni da obeležimo prvi rođendan, a zadesila nas je korona. Prilagođavali smo se toj situaciji i uspeli da položimo zadatak. Realizovali smo planove, o čemu govori i broj jedinica u Srbiji i snaga brenda DepilConcept – kaže Nemanja Nikodijević.
Tokom četiri godine otvoreno je pet DepilConcept centara: u Beogradu, Mladenovcu, Zemunu, Prištini i Paraćinu.
– Naš cilj pri pokretanju brenda je bio da imamo centre u velikim gradovima, ali i u manjim mestima. Uspešnost poslovanja na svim ovim lokacijama pokazuje da je franšiza jaka. Jer ako može da radi u opštini Paraćin koja ima 40.000 stanovnika ili Mladenovcu sa oko 50.000 stanovnika, svakako može i u velikim gradovima. Posebno nam je drago što smo dokazali da DepilConcept može da radi i u manjim mestima – kaže Nikodijević.
Ponosni su i na saradnju sa primaocima franšize u Prištini, jer je reč o specifičnom tržištu, posebno izazovnom zbog političke situacije. Saradnja sa primaocima u tom gradu je, prema njegovim rečima, veliko i značajno iskustvo koje će im pomoći u daljem razvoju mreže.
– Primaoci franšize su preduzetnici koji razumeju šta znači poslovanje sistema, jer imaju biznis na više lokacija na Kosovu i u Albaniji. DepilConcept u Prištini je počeo sa radom početkom 2022, a očekujemo da se franšiza do kraja godine širi dalje na Kosovu – kaže Nikodijević.
Iako trenutna situacija nije idealna za preduzetništvo, Nikodijević kaže da industrija nege lepote u Srbiji doživljava procvat – sve više se investira u ovu oblast, ali se razvijaju i kvalitetniji modeli rada. To utiče i na interesovanje klijenata koji se, kako kaže, okreću kvalitetnim uslugama.
– Bili smo svesni da će se to desiti, posebno u delatnosti kojom se mi bavimo – epilaciji. Ko nije kvalitetan neće više moći da opstane čak ni u velikim sredinama. Sve više se ulaže u tehnologiju, ali se još uvek luta sa modelima i protokolima rada. Upravo to stvara potencijalno nezadovoljstvo klijenata. Zato je nama bilo važno da se profilišemo kao broj jedan u epilaciji, u čemu smo i uspeli. U prilog tome govori i naše istraživanje zadovoljstva klijenata. Naime, 98 odsto klijenata na tretmanima epilacije, koji čine 80 procenata naših usluga, izjašnjava se da je zadovoljno pruženom uslugom – kaže Nemanja.
U poslednjih pet godina franšizing je dobio na popularnosti i sve više ljudi sigurnost poslovanja pronalazi u ovom modelu, kaže on.
– Imamo veliku podršku matičnog brenda čija se centrala nalazi u Portugalu. Oni su usavršili poslovanje do najsitnijih detalja. A to je važno i za naše primaoce franšize. Istina je da su primaoci franšize često „najslabija karika“ u sistemu, ali je jako važno probleme rešavati zdravom komunikacijom. Prepreke postoje u svakom modelu poslovanja, ali ako postoji zdrava komunikacija, postoji i put ka dugoročno uspešnoj saradnji. Primer je upravo više puta pominjana korona. Tokom tog perioda smo sa davaocem franšize uspeli da prevaziđemo prepreke. Iskustvo primenjujemo i u saradnji sa našim primaocima franšize, jer ukoliko postojeći primaoci nisu zadovoljni, brend ne može dalje da se širi na zdravim osnovama – kaže Nikodijević.
Interesovanje za franšizom DepilConcepta raste i izvesno je da će se do kraja godine mreži pridružiti dva nova centra.
Inače, Nemanja Nikodijević i Irma Kasavica, osim toga što su primaoci master franšize, vlasnici su i centra u Beogradu koji se nalazi u Ulici Kneza Miloša 17. On kaže da je došlo vreme da taj, potpuno razrađen i profitabilan centar, prepuste nekom drugom primaocu, što je bio plan od samog početka poslovanja.
– Dalje širenje posla nam nalaže da se fokusiramo na master licencu i širenje brenda, što bi bio benefit za celu franšiznu mrežu. Sada sa sigurnošću možemo da ponudimo centar koji beleži vrhunske rezultate. Budući primaoci franšize bi preuzeli sva prava i obaveze, a najveća prednost je što su uslovi preuzimanja ovog centra potpuno isti kao i uslovi za nove primaoce. Dakle, neko bi poslovanje započeo sa čistim profitom i povratkom investicije – kaže Nikodijević.
Razlog tome je što njihova želja nije da, kako kažu, „taj posao ustupe na neko vreme, već da ga predaju u potpunosti“. Uslov svih uslova je da centar bude u najsigurnijim mogućim rukama.
– Nije neophodno da budući primalac ima pređašnje iskustvo ni u ovoj delatnosti ni u preduzetništvu, jer franšizing sve to može da nadomesti. Kao što sam pomenuo, reč je o uigranom modelu dokazanom na više tržišta – kaže Nikodijević.
DepilConcept je ušao i na nova tržišta u svetu: Irsku, Češku, Slovačku, Mađarsku, a u procesu potpisivanja master franšize za tržište Hrvatske pomogli su upravo Nikodijevići. – Primaoci su želeli da razgovaraju sa nama, čuju naša iskustva i uskoro će prvi centar biti otvoren u Osijeku. Verujem da će biti veoma uspešni i nama znači što će se brend razvijati na susednom tržištu – kaže Nikodijević.
Franšiza DepilConcepta postoji više od 16 godina, a svi prethodni rezultati, prema njihovim rečima, pokazuju koliko je posao dobro organizovan.
– Nama je upravo zbog toga drago što je brend ušao na nova tržišta, kao i što raste na postojećim tržištima – ističe on.
Uveren je da je srpsko tržište tek na početku razvoja kada je reč o tržištu nege lepote, posebno epilacije, te da će tek u narednih pet do deset godina doživeti puni procvat.
– Zaista nismo pogrešili što smo ušli u ovu granu biznisa. Izabrali smo najbolji mogući trenutak bez obzira na korona krizu. Reč je o veoma perspektivnom poslu u koji vredi ulagati jer preduzetnicima i budućim primaocima franšize nudi sigurnost i profitabilan biznis model – zaključuje Nikodijević.
]]>Škola za intelektualni razvoj dece „Malac Genijalac“ dobitnik je „Franšizne nagrade godine“ u kategoriji najbolja regionalna franšiza.
Svečanost dodele nagrada pod nazivom Franchise Brand Leader Award 2022. održana je 09. maja 2023. na Dan Evrope u Zagrebu. Nagradu je u ime franšiznog sistema primila vlasnica Maja Novicki.
Pored toga, franšizna mreža škole „Malac Genijalac“ u Mađarskoj KIS ZSENI, koja broji 57 škola, proglašena je za najboljeg primaoca franšize.
Godišnje nagrade se dodeljuju u osam kategorija, kao priznanje uspešnim kompanijama, institucijama i pojedincima koji postavljaju više standarde i unapređuju franšizno tržište i predstavljaju lidere u regionu.
Škola „Malac Genijalac“ se već godinama uspešno bavi edukacijom dece, počev od njihovog najranijeg životnog uzrasta. U okviru svoje delatnosti, škola sprovodi specijalizovane programe namenjene zdravom razvoju mozga i intelektualnih sposobnosti polaznika.
U užem izboru za dodelu nagrade učestvovalo je 35 finalista iz čitavog regiona. O pobednicima je odlučivao stručni međunarodnižiri sačinjen od predstavnika franšiznih organizacijaiz Mađarske, Rumunije, Slovenije, Srbije, Hrvatske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Foto: Sa svečanosti dodele nagrada u Zagrebu
]]>Počelo je s proizvodnjom kraft piva. Danas je Točionica zaokružen ugostiteljski koncept. Osim što je poznata po pivu, burgerima i kafama, sada se pozicionira i kao sistem koji nudi franšizu.
Točionica je novosadski ugostiteljski koncept, fuzija pivnice, restorana i kafeterije, atraktivnog industrijskog dizajna enterijera sa zanatskim pivom kao nosiocem ponude i ništa manje prepoznatljivim burgerima te selekcijom kafe i pića. Ceo koncept promoviše zanatsku i domaću proizvodnju, a osmislili su ga Danilo Grk i Vladimir Sekulović.
Još pre sedam godina Danilo i Vladimir su zakupili ugostiteljski objekat koji je imao svoju proizvodnju zanatskog piva. Tada su, kako kažu, imali priliku da se upoznaju sa potencijalom te industrije. Ujedno su upoznali i tehnološkinju sa 30 godina iskustva – Beka Paunović je napustila industrijsku proizvodnju piva i potpuno se preorijentisala na kraft pivo. Vrlo brzo su zaključili da bi bilo dobro da pokrenu posao potpuno samostalno, ali nisu imali dovoljno novca da investiraju u proizvodnju piva.
– Ideja je bila da nađemo postojeću malu pivaru koja ne radi i da je uzmemo u zakup. Našli smo je u Zrenjaninu, a vlasnik je bio čovek koji je među prvima počeo da proizvodi kraft pivo, još pre nego što je to postao trend na tržištu – priča Danilo.
Razmišljajući o nazivu piva, hteli su da pobegnu od već ustaljene prakse da se pivu daju „hipsterska“, čudna imena u kojima se, kako kaže Danilo, nekada i preterivalo. – Mi smo želeli da ličimo na te stare pivare koje su se obično nazivale po gradu u kojem se nalaze te smo je nazvali Novosadska zanatska pivara. I od te pivare je sve počelo. Od starta smo želeli da otvorimo i ugostiteljski objekat, jer ni tada ni sada nije bilo problem napraviti pivo već ga prodati – kaže Danilo.
Naime, kada su 2017. ulazili na tržište zanatskog piva na tržištu je već radilo nekoliko veoma ozbiljnih igrača sa kojima „mali“ nisu mogli da se tek tako takmiče. Posebno ukoliko su budžeti ograničeni.
Mala, probna „Novosadska zanatska točionica“, kako su nazvali ugostiteljski objekat, zapravo je bila pilot na kojem je testirana poslovna ideja. Zovu je nultim objektom u kojem su točili i prodavali samo svoje pivo i dalje razrađivali koncept. Radila je svega godinu i po dana, malo ko je se, prema rečima Danila, seća, ali je njima donela mnogo korisnih informacija za dalji razvoj posla.
– Prodavati samo pivo nije bilo održivo u Novom Sadu, pa smo ubacili i kafu, ali je naš stav bio da u priču uvodimo samo male proizvođače. Našli smo jednu firmu koja i danas pravi za nas blend kafe. Pored kafe smo ubacili vodu, pa smo razmišljali o sokovima. Prvo smo sami cedili voće, što radimo i danas, ali smo želeli da imamo i svoje flašice. Našli smo malu porodičnu firmu iz Novog Sada „Laloški d.o.o.“ koja za našu etiketu pravi i sokiće bez aditiva i konzervansa – priča Danilo kako je sve krenulo.
Sticajem okolnosti u tom nultom lokalu su imali kuhinju pa su spontano krenuli da prave burgere i tortilje. Nisu imali mnogo prostora u kuhinji za eksperimentisanje jer je bila mala, što je, posle će se ispostaviti, bilo dobro, jer su se fokusirali na proizvode sa roštilja.
– Uopšte nismo sanjali da će jednog dana, kada ljudi kažu Točionica, prva asocijacija biti na naše burgere. Danas će ljudi, kada čuju Točionica, najčešće reći ’aha burgeri, ali imaju i pivo’. Jedan od razloga je svakako kvalitet, ali i naš marketing na društvenim mrežama. Pored toga, pravimo burgere koje niko nije pravio, pa u komplet lepinu stavimo burger, što bi u Užicu bila prava jeres – ističe Danilo.
Danas se zovu samo Točionica, imaju dva lokala u Novom Sadu i fuzija su kafeterije, pivnice i restorana. Prvi veliki lokal otvoren je u septembru 2018. na Detelinari u Novom Sadu. Dok je priprema drugog lokala krenula na Limanu usred pandemije, a otvoren je kad su popustile mere 2020. godine.
Enterijer oba lokala je bio isti, s tim što su u drugom poradili na samoj udobnosti lokala, u smislu većeg broja „mekanih“ sedećih mesta. – Stalno radimo ankete sa posetiocima, osluškujemo ih i na osnovu njihovih komentara unapređujemo svoju uslugu, kako u pogledu izgleda, muzike koju puštamo, menija koji nudimo. Na taj način smo upoznali svoje goste, što nam je pomoglo kod pripreme drugog lokala – kaže Danilo.
Oba lokala imaju industrijski dizajn. U prvom lokalu su potrošili čak 1.300 metara metalnih vodovodnih cevi, sve su prefarbane u sivu boju, dok je samo jedna crvena. Karakterističan je i zid sa limom na kom je ispisano ime brenda – Točionica.
U njima prodaju samo svoje pivo, kafu, sokiće, a pored burgera na meniju su kobasice, nekoliko jela na tanjiru. Ljudima je u početku bilo neobično što ne nude popularna negazirana pića, čak su se i ugostitelji čudili toj odluci. Ipak su odlučili da se drže svog koncepta, fokusiraju na proizvode po kojima su prepoznatljivi i koje drugi nemaju.
– U oba lokala se proda oko 5.000 litara, ali prodaja najviše zavisi od sezone. Imamo šest vrsta piva. Neke pivare su otišle u krajnost pa prave 30 i više vrsta piva. Mi smo želeli prvo da pokrijemo osnovne ukuse pa smo napravili svetli i tamni lager – Zlatni lager i Mastif. Zatim, uvek smo slušali priče o jakom pivu iz Belgije i Londona, pa smo napravili Mehanik. Traženo je pšenično pivo pa smo napravili i taj ukus – Citroplan. Dodatna dva su Dinamik – NEIPA, New England IPA – i najnovije, laganije Novosadski pilsner. Kad je leto, napravimo letnji specijal i izađemo malo iz šablona – priča Danilo.
Što se tiče tržišta zanatskog piva, Danilo kaže da su se mnogi zaleteli u taj biznis, što nije retka pojava na ovim prostorima. – Entuzijazam je bio veliki i dalje vlada, što je super, postoji mnogo različitih i kvalitetnih piva. Ipak, investicije su velike, a mnogi su prevideli da to što se proizvede treba i da se proda, pa mislim da je najbolje zaokružiti priču sa svojom prodajom, osim ako neko nema baš dobro razvijenu komercijalu – objašnjava on i dodaje da nisu zainteresovani za širenje kanala prodaje već bi se zadržali na svojim lokalima i potencijalnim franšizama.
Za franšizu su se odlučili kada su udarili glavom u plafon što se tiče saradnika. – Koliko god da imamo novca za investiranje, koliko god da je koncept dobar, jedini način za širenje je franšiza. Ukoliko bismo želeli dalje da se širimo, snašli bismo se za konobare i kuvara, ali je jako veliki problem naći dobar menadžment. Ništa nije problem, novac se nađe za investiranje, nađe se i dobar lokal, ali su problem ljudi – zato je franšiza idealna. Mi bismo u tom slučaju imali partnere koji bi vodili posao u svom lokalu, pored toga što bimso im obezbedili sve ono u čemu smo dobri: proizvodi, marketing, vizuelni identitet – objašnjava Danilo.
Minimalna veličina lokala za Točionicu je 100 kvadrata ugosteljskog prostora bez kuhinje i pomoćnih prostorija i oko 100 kvadrata bašte. Za primaoce franšize postoji ulazna franšizna naknada i mesečno izdvajanje od prometa. Okvirna početna ulaganja su 100.000 evra ukoliko se počinje od nule, dok su značajno manja ukoliko se lokal samo preuređuje i ima svoju kuhinju. Investicija se može povratiti za dve godine, kaže Danilo.
– Ne insistiramo da se kuhinja opremi novim stvarima, a dovoljna su dva roštilja, dve friteze, tri frižidera i par radnih stolova. Kada je reč o enterijeru, primalac bi bio u obavezi da angažuje studio sa kojim smo mi sarađivali, jer oni mogu da ponude najbolje rešenje i već poznaju našu estetiku – kaže Danilo.
Obaveza primaoca franšize bi bila da prodaje samo njihovo pivo i kafu, kao i da kupuje meso od njihovog dobavljača osim ako neko ne obezbedi meso po povoljnijoj ceni, ali istog kvaliteta.
Najveću podršku Točionica pruža u marketingu koji je veoma razvijen na društvenim mrežama.
– Idealni primaoci franšize bi bili ugostitelji koji možda lutaju sa konceptom, radili bi nešto inovativno, ali im je teško da se iskorači iz zone komfora. Drugi tip su partnerski biznisi – kao što je saradnja između Vladimira i mene. On je iz ugostiteljske sfere, ja sam inženjer, ali dosta edukovan u marketingu. Primalac može da bude i samo investitor, ali ako nije blizak ugostiteljstvu, mora da ima profesionalnog menadžera. Ovo nije pasivan posao, ne može da se očekuje da se samo uloži, kupi brend, osloni na naš marketing i očekuje rezultat, jer neko mora da vodi računa o operativnim stvarima svakodnevno – ističe Danilo.
Bili bi presrećni da se prošire u zemlje regiona, a što se Srbije tiče, cilj su veći gradovi, za početak. Ukoliko bi se proširili preko granice, izvoz piva bi bio nešto teži pa bi se potrudili da nađu lokalnu pivaru koja bi po njihovim recepturama i uz dodatni konsalting pravila pivo za te Točonice.
Inflacija utiče negativno na ovu branšu, ali Danilo kaže da još uvek nisu osetili promene u padu prodaje niti broju gostiju. Cene prate na nedeljnom nivou i ne dozvoljavaju da ih bilo šta iznenadi, što kao metod nude i primacima franšize.
– Na nedeljnom nivou radimo preseke cena sirovina. Primalac franšize dobija te eksel tabele i ukoliko marža nije dobra, kolona se odmah „zacrveni“. Naši jelovnici su jednostavni, tako da možemo da ih zamenimo za pet dana. To praćenje je jako važno u ovakvim vremenima, jer neki ne analiziraju mesecima i nagomilavaju gubitke. Naravno, i džep gosta ima kraj, tako da vodimo računa da ne dižemo maržu po svaku cenu. Dosta balansiramo – ističe Danilo i dodaje da će se tek videti koliko su kao koncept otporni na krizu.
– Videćemo dokle su stigle slamarice. Naš cenovni rang je u novosadskom proseku. Fokusirani smo na mlađe ljude od 22 do 40 godina, IT-jevce, možda njih kriza manje pogađa – zaključuje Danilo Grk.
]]>Riječki koncept KiDS Escape Room proširio je tokom ove godine franšiznu mrežu u Hrvatskoj. Franšizni razvoj je usmeren i na druge zemlje regiona.
Prvi KiDS Escape Room otvoren je 2019. u Rijeci i kako je u to vreme predstavljao pravo osveženje u sektoru edukacije i zabave za decu školskog uzrasta – brzo je postao jedno od najatraktivnijih mesta za izlazak i proslavu rođendana. Takvom uspehu u početku se nije nadala ni kreatorka i vlasnica ovoga koncepta Nikolina Mužić, ali se svakodnevno uveravala da je potražnja za jednom ovakvom vrstom zabave za decu ogromna te da bi bilo logično razmišljati o proširenju posla. Kreiranje franšize bio je – sledeći logični korak.
– Tokom dve i po godine rada, osim dece iz Rijeke i okoline, posetilo nas je puno dece iz drugih gradova Hrvatske, te su njihovi roditelji, oduševljeni sadržajem, poželeli takav koncept u svome gradu. Odlučili smo, stoga, franšizirati naš koncept te ponuditi zainteresovanim kupcima kompletan know-how i podršku kako bi u svome gradu mogli da otvore sopstvenu KiDS Escape Room poslovnicu – kaže Nikolina Mužić.
Na prve primaoce franšize nisu dugo čekali. Tokom 2022. godine, u roku od par meseci, otvorene su dve franšizne poslovnice – u Splitu i Puli. Prema rečima vlasnice koncepta, franšizni razvoj se nastavlja, a planovi uključuju i širenje van granica domaćeg tržišta.
– Tražimo primaoce franšize u svim većim gradovima u Hrvatskoj i regiji – ističe ona.
Prvi franšizni partner riječkog sistema postala je Ljubica Vujčić iz Splita. Njeno iskustvo u radu s decom svakako je bilo prednost kada se odlučivala za uzimanje ove franšize. Kao diplomirani pedagog, Ljubica je, naime, radila u srednjoj školi na Hvaru, a nakon preseljenja u Split, i u školi mentalne aritmetike u jednom franšiznom sistemu. Iako je odluka o osamostaljenju i ulasku u preduzetničke vode bila uslovljena i okolnostima, ponajviše je bila rezultat lične želje.
– Sam rad s decom mi nikad nije bio stran i uvek je nešto bilo što me vezalo za decu, bilo poslovno bilo privatno. Tim više što sada imam i svoje dete. Inače, volim pročitati dobru knjigu, ići u bioskop, putovati i – uvek naučiti nešto novo – kaže ona.
Kada je preko Instagram oglasa saznala za KiDS Escape Room, odmah je prepoznala „nešto novo“, a pre svega, dobru poslovnu priliku. – Suprug i ja smo već imali neke ideje jer smo odavno razmišljali o tome da pokrenemo nešto samostalno. Istražila sam koncept, posavetovala se sa suprugom, tako da je put do otvaranja dečije igraonice i rođendaonice bio, mogla bih reći, gotovo prirodan, spontan – pojašnjava Vujčić kako se zainteresovala za riječki escape room.
To što je već radila u franšiznom sistemu i znala na koji način funkcioniše ovakav vid saradnje bila je još jedna prednost. – Franšizing donosi strukturu, uređenost. Primalac dobija već sve pripremljeno, što je svakako jedan od pluseva kada krećeš prvi put sam u preduzetničke vode – kaže Ljubica Vujčić.
Početak je dodatno olakšala i dobra komunikacija s vlasnicom franšiznog koncepta Nikolinom Mužić. Saradnja je od prvog dana bila besprekorna, potvrđuje Vujčić. – Već u prvom kontaktu imali smo prijatan razgovor. Odgovorna, konkretna, pristupačna, Nikolina nam je pružila dovoljno informacija o konceptu, odgovorila na sva naša pitanja. A tako se kasnije i nastavilo – podršku smo imali tokom celog procesa – od radova u prostoru do poslednjih završnih detalja pre otvaranja, sve do saveta za pravilno vođenje, ne samo escape room-a, nego i firme, poslovanja – naglašava franšizna partnerka iz Splita.
Poslovnica KiDS Escape Room-a u Splitu zvanično je otvorena 9. septembra, a prve rezervacije za rođendane imali su – već sledećeg dana. Obim posla je vrlo brzo premašio sva očekivanja.
Iako posluje tek tri meseca, Ljubica kaže da je zadovoljna ovim što su do sada ostvarili. – Nas jako raduje i pozitivan feedback dece i roditelja. Deci je uzbudljivo, zabavno, žele uvek još, što je svakako podstrek i nama da se trudimo raditi što bolje – podelila je svoj entuzijazam Vujčić.
Marina Rusić iz Rijeke takođe je nova franšizna partnerka KiDS Escape Room-a. Franšizni ugovor je potpisala početkom septembra, a samo mesec i po dana nakon toga, bila je spremna da otvori poslovnicu u Puli. Iako se prethodno bavila administracijom i zapošljavanjem ljudskih resursa, sada se s puno optimizma odlučila da vodi biznis iz sektora edukacije i zabave za decu.
– Smatrala sam da je ovo dobra poslovna prilika s obzirom da nudi doživljaj koji je jedinstven u celoj Istri – ističe ona.
– Privukao me inovativan koncept proslave rođendana. Shvatila sam da je ciljna grupa dece školskog uzrasta zakinuta za mogućost originalnih proslava tako da verujem da će, dugoročno, odaziv biti odličan – kaže Rusić.
Kad razmišlja o franšiznoj saradnji, ističe da se za ovaj način poslovanja odlučila najviše zbog odlika koje se svrstavaju u najbolje strane franšizinga.
– U franšiznoj saradnji se pre svega očekuje strogo poštovanje odredbi potpisanog ugovora, ali je ovaj odnos, naravno, mnogo više od toga. Od davateljke franšize, stoga, mogu da očekujem i dalje edukacije, stalne konsultacije, smernice i proaktivnu podršku u marketingu i promociji – kaže Marina Rusić.
]]>Svaki franšizni sistem bira ili kreira način na koji će se širiti na inostranim tržištima. Praksa, pak, pokazuje da postoji pet osnovnih modela. Kako odabrati pravi?
Ne postoji neko opšte pravilo kako doći do poželjnog modela. Možda je najbolje reći da franšizni sistemi moraju da postave i odgovore na mnogo pitanja pre nego što odluče da li će i na koji način širiti poslovanje i van domaćeg tržišta.
Prvi skup pitanja vezan je za „kapacitet“ sistema za širenjem – da li će odabrani poslovni model dobro funkcionisati i na novim tržištima. Kakva je snaga brenda van matičnog tržišta i kolika je investicija potrebna da bi se brend učinio poznatim? Kakve su navike potrošača na ciljanim tržištima, odnosno, jesu li one istovetne navikama domaćih potrošača, i da li je moguće prilagoditi se njihovim potrebama? Koliko je sam koncept jedinstven i koliko sličnih sistema već postoji na željenim tržištima?
Drugi važan skup pitanja tiče se „snage sistema“ – ima li sistem snage da kontroliše mrežu van matičnog tržišta. Ne samo u smislu održavanja kvaliteta, već i distribucije, tj. konstantnog i pravovremenog snabdevanja mreže robom, proizvodima ili uslugama. A zatim, koliko će ta kontrola biti efikasna? Ne treba smetnuti sa uma ni činjenicu da, pored legislativno-administrativnih razlika i komplikacija koje one mogu proizvesti, za kontrolu sistema na stranim tržištima potrebno je i „kulturološko prilagođavanje“ – poznavanje jezika i navika.
I, konačno – ako se uopšte tako može reći – važno je da sistem pravilno proceni kapacitet i potencijal željenog tržišta. Koliko jedinica je dovoljno otvoriti? Jednu, nekoliko, stotine? Zato odgovor na ovo pitanje mora da uključi dobro poznavanje ciljanog tržišta – njegove veličine, BDP-a, kupovne moći...
Kad pronađe odgovore na sva ova pitanja, davalac franšize će svakako lakše odabrati model širenja, a u praksi se najčešće srećemo sa sledećim oblicima:
Naravno, svaki od njih može da ima varijacije, a sistemi često, na različitim tržištima, primenjuju različite modele.
1. Direktni franšizing
U ovom slučaju, uspostavlja se franšizni odnos između davaoca franšize i stranog primaoca/primalaca franšize sa jednom jedinicom. Ili, što je često slučaj, davalac franšize – strani primalac sa ekskluzivnim pravom da otvori više poslovnih jedinica. Ovaj poslednji model se često sreće u franšizingu kod modnih brendova.
Direktni franšiznig je jedan od najčešćih modela širenja. Sličan je, zapravo, modelu širenja sistema na domaćem tržištu, i to mu jeste jedna od glavnih prednosti. Ovim putem, davalac franšize ima potpunu kontrolu nad primaocem, ali to iziskuje, kako smo napomenuli, kapacitet da se ta kontrola efikasno i ostvari. Međutim, ovaj model ne zahteva prevelike investicije, niti preveliko poznavanje ciljanog tržišta, zato je pogodan za sisteme koji žele „ograničeno širenje“, tj. pogodan je kad se cilja na manji broj primalaca franšize.
2. Master franšiza
Uspostavlja se odnos: Davalac franšize – Primalac master franšize – Primaoci jedinične franšize.
Master franšiza je još jedan od omiljenih modela širenja. U ovom slučaju, razvoj sistema na ciljanom tržištu se prepušta primaocu master franšize, lokalnom partneru koji se i sam ponaša kao „mini-davalac franšize“, budući da ima pravo da dalje razvija mrežu preko primalaca jedinične franšize.
Mana ovog modela je manja kontrola nad sistemom i „podela kolača“ sa primaocem master franšize, koji mora imati značajne finansijske benefite od ovakvog ugovora. S druge strane, pogodnost za davaoca je uobičajena praksa da se naknade za master franšizing naplaćuju odmah po sklapanju ugovora, i time se brže vraća deo investicija upotrebljenih za razvoj sistema.
3. Ćerka-firma
Davalac franšize osniva sopstvenu kompaniju na ciljanom tržištu, koja, potom, dalje nudi jedinične franšize pojedinačnim primaocima.
Jasno je da u ovakvom modelu davalac ima potpunu kontrolu nad razvojem sistema. Ali, ovakav pristup zahteva i značajne investicije – osnivanje i održavanje ćerke-firme, upravljanje, zapošljavanje zaposlenih, marketing, itd. Ovo je model koji se koristi kada davalac želi da sarađuje sa velikim brojem pojedinačnih primalaca na ciljanom tržištu. Posebno je čest model za sisteme distribucije robe široke potrošnje (trgovine) na većim tržištima.
4. Zajedničko ulaganje (Joint venture)
Davalac franšize – Joint venture – Primaoci jedinične franšize.
Davalac franšize osniva zajedničku firmu sa partnerom sa željenog tržišta. Potom ta kompanija pronalazi primaoce jedinične franšize. Model koji iziskuje pažljivu selekciju lokalnog partnera na ciljanom tržištu. Međutim, kombinuje know-how sistema i partnerovo poznavanje lokalnog tržišta. Takođe, ovo je model koji omogućava kontrolu investicija – u zavisnosti od željenog nivoa investicije, dobija se i udeo u joint-venture kompaniji. Model koji je takođe pogodan kada se želi razvoj sistema širenjem na više primalaca jediničnih franšiza. Ili, pak, kada se želi nastup na udaljenijem i različitim tržištima, gde bi upravljanje ćerkom-firmom bilo značajno komplikovanije i skuplje.
5. Regionalno zastupništvo
Davalac franšize imenuje regionalnog zastupnika koji potom radi na širenju franšizne mreže, ali ugovore sa primaocima sklapa sam davalac, dok zastupnik dobija samo određene funkcije razvoja i kontrole.
Uobičajeno, takav zastupnik odabira nove primaoce i kontroliše postojeće. Saradnja sa primaocima se, pak, reguliše direktnim ugovorima. Ovakav model je vrlo pogodan: investicije u širenje su manje, ali je neophodno dobro stimulisati zastupnika. Često ovo nije model koji daje brze rezultate – dinamika umnogome zavisi od zastupnika – te je pogodan za sisteme koji planiraju „laganu“ ekspanziju uz potpunu kontrolu nad samim sistemom.
]]>Kompanija STIHL širi mrežu specijalizovanih prodavnica u više od 160 zemalja. Nove partnere, koji žele da postanu ovlašćeni STIHL prodavci, traže i na tržištima Srbije i Crne Gore.
Andreas Stihl (Štil), osnivač čuvene kompanije STIHL, razvio je svoju prvu motornu testeru 1926. vodeći se motom: Olakšati ljudima rad u prirodi i sa prirodom. Ovim principom su se, kako kažu u kompaniji, vodili tokom svih 96 godina poslovanja, pa i danas. STIHL je u međuvremenu izrastao u vodećeg svetskog proizvođač motornih testera, kao i uređaja za poljoprivredu, šumarstvo, hortikulturu, kao i građevinsku industriju.
– Naši proizvodi pomažu ljudima u radu sa prirodom i u prirodi – to je dovelo brend na prvo mesto proizvođača motornih testera u svetu. Prodajnu mrežu STIHL grupe čini 42 organka, 120 uvoznika i više od 55.000 ovlašćenih prodajnih i servisnih mesta u više od 160 zemalja – kažu u kompaniji STIHL.
U Srbiji i Crnoj Gori kompanija STIHL od 2013. godine posluje kroz specijalizovanu prodajnu mrežu, baš kao i u drugim zemljama. Na teritorijima ova dva tržišta postoji oko 150 specijalizovanih prodajno-servisnih mesta – partnerskih radnji. Pojedini partneri imaju i više prodajnih mesta u različitim gradovima.
– Kroz ovakav način partnerske saradnje naši specijalizovani prodavci širom sveta imaju direktnu podršku kompanije u obučavanju servisnog i prodajnog osoblja, logistike, prodaje i marketinga – navode u kompaniji.
Zanimljivo je da kompanija STIHL ne naplaćuje franšiznu naknadu, ali postoje drugi uslovi koje partner treba da ispuni.
– Saradnja sa nama podrazumeva određene uslove i standarde kvaliteta koji moraju da se poštuju. Naš sistem obuka, dostave robe, pokrivenost tržišta marketingom su gotovo isti kao u franšiznom poslovanju, ali je razlika u tome što mi ne naplaćujemo franšizu, jer mi nismo standaradni franšizni sistem. Naime, postoji obavezan STIHL asortiman kojim partneri opremaju prodajno mesto – naravno, u skladu sa veličinom prostora – kažu u kompaniji.
Početna investicija zavisi od načina na koji partneri žele da razviju svoje poslovanje sa kompanijom STIHL. To umnogome zavisi i od veličine prodajnog objekta, gde u odnosu na veličinu postoji obavezna količina STIHL asortimana.
– Vrlo često učestvujemo u finansijskom opremanju radnje kako bi ulazak u zajedički pohod našim partnerima bio što lakši. Osim toga, brinemo o profitabilnosti mreže i svakog pojedinačnog partnera – kažu u kompaniji.
To, međutim, nije sva podrška koju dobijaju partneri. STIHL uvek svoje internacionalno iskustvo i znanje, kako kažu, deli sa specijalizovanim prodavcima. Njihov tim svim partnerima daje podršku, počevši od inicijalne obuke prodavaca i servisera. U savremenom trening centru u Beogradu organizuju se obuke za prodavce i servisere kroz praktičan rad sa određenim grupama proizvoda.
– Jednom kada postanete STIHL ovlašćeni prodavac, kompanija obezbeđuje obuke o novim proizvodima i informacije o tehničkim inovacijama – kažu u kompaniji.
Marketinške kampanje su organizovanje o trošku kompanije STIHL na nacionalnim TV i radio stanicama, kao i kroz ostale kanale oglašavanja. Kompanija izrađuje i adaptira neophodne materijale koje dobijaju partneri za promocije na lokalnom nivou, koje se organizuju i na samim prodajnim mestima.
Veličina STIHL prodajnog prostora i asortimana robe zavisi od veličine mesta u kom posluje partner. Minimalna kvadratura STIHL prodavnice je 10m2 za mesta sa veoma malim brojem stanovnika. Partner lokaciju bira sam ili u saradnji sa STIHL timom, a njen položaj zavisi od mesta u kome se radnja otvara i eventualne blizine sledećeg STIHL prodajnog mesta.
Izgled i opremanje prodajnog mesta – počev od shop sistema, asortimana i brendiranja, radi se prema standardima kompanije.
Dodatna pogodnost za partnere je što STIHL dozvoljava prodaju i drugih brendova i vrsta proizvoda.
– STIHL asortiman je bilo kao posebno prodajno mesto ili deo multibrend prodaje pozicioniran i prezentovan uvek isto, prema globalnim STIHL standardnima i zahtevima – kažu u kompaniji.
Pripreme za otvaranje prodajnog mesta zavise umnogome od partnera jer STIHL tim za vrlo kratko vreme predlaže uređenje, asortiman i izgled prodajnog mesta.
Cilj kompanije STIHL je da bude što bliže krajnjim korisnicima te da im pruži vrhunsku uslugu i servis na svim specijalizovanim prodajnim mestima.
Stoga, kako kažu, potencijal za širenje prodajne mreže postoji na svakom mestu gde ima preduzetnika zainteresovanih za saradnju i razvoj poslovanja prema STIHL standardima.
– STIHL globalno radi po principu davanja podrške malim i srednjim preduzetnicima u razvijanju domaćeg poslovnog okruženja. Tako i u Srbiji i Crnoj Gori poslujemo kroz saradnju sa malim i srednjim preduzetnicima. Vrlo smo zadovoljni našim poslovanjem u Srbiji i Crnoj Gori, a i investicija u novu poslovnu zgradu tokom 2022. u Srbiji to i dokazuje – navode u kompaniji.
U izgradnju novog poslovnog objekta od skoro 2.000 kvadratnih metara na dve etaže, STIHL je uložio 5,9 miliona evra, kroz investiciju od 3,1 milion evra u poslovni objekat, te 2,8 miliona evra u obezbeđivanje lokacije. U sklopu novog poslovnog objekta nalazi se i savremeni izložbeni prostor u kome će partneri i posetioci moći da se upoznaju sa uređajima brenda, ali i dobiju sve potrebne savete od stručno osposobljene tehničke službe.
Foto: Poslovni kompleks kompanije STIHL na Novom Beogradu
– STIHL je snažna, finansijski nezavisna porodična kompanija sa fokusom na dugoročno poslovanje. Izgradnjom poslovne zgrade na Novom Beogradu stvoreni su prostorni preduslovi za dalju ekspanziju. Novi objekat predstavlja prekretnicu u poslovanju našeg predstavništva za tržište Srbije i Crne Gore jer zgrada nije samo izraz posvećenosti srpskom tržištu, ona je i izraz poverenja u budući razvoj poslovanja – kažu u kompaniji.
U ovoj nemačkoj kompaniji su spremni na sve promene koje se dešavaju na tržištu, a kupci prepoznaju STIHL po kvalitetu i dugovečnosti.
– Posebno u kriznim vremenima kvalitet koji posedujemo dobija dodatnu vrednost i nalazi svoj prirodan put do krajnjih korisnika. Tokom 2021. smo na globalnom nivou bili u mogućnosti da obezbedimo isporuke na vreme i da kao grupa ostvarimo rekordnu prodaju od 5,06 milijardi evra. Ostvarili smo i četvorostruki rekord: u pogledu prometa, prodaje, proizvodnje i broja zaposlenih. Tokom ove godine, s obzirom na napetu situaciju u čitavom svetu, lanci snabdevanja su povremeno bili u zastoju, što naši kupci nisu u velikoj meri osetili jer smo na vreme obezbedili robu u dovoljnim količinama da obezbedimo potrebe našeg tržišta – ističu u kompaniji.
]]>Preduzetnici koji žele da saznaju sve o franšizi koncepta Edukido te načinima na koji mogu pristupiti ovoj mreži, dobiće besplatnu ulaznicu i priliku da se susretnu s predstavnicima kompanije na Sajmu franšiza u Varšavi.
Menadžment franšiznog sistema Edukido poziva sve zainteresovane da ih od 20. do 22. oktobra 2022. posete na štandu 3.02. u okviru Sajma franšiza u Varšavi. Da bi dobili besplatnu ulaznicu za sajam i priliku da saznaju sve o uslovima uzimanja ove franšize, zainteresovani treba da pišu na imejl adresu franchising@edukido.com.pl
Edukido je poljski franšizni sistem, poznat po originalnim radionicama s LEGO kockicama koje su namenjene deci od tri do 12 godina. Na prvi pogled bi se moglo reći da program Edukida podseća na kurseve robotike – međutim, radi se o potpuno različitim edukativnim konceptima.
– Deca se na našim radionicama slobodno igraju, razvijaju finu motoriku i uče da razmišljaju van postavljenih granica. Podstičemo njihovu radoznalost, podržavamo njihov razvoj. Učimo ih kako da postavljaju prava pitanja i kako da samostalno traže odgovore i rešenja. Znamo da motivišemo decu na učenje jer ćemo im pokazati da sticanje znanja može biti fascinantna avantura. Naši programi, zapravo, popunjavaju praznine u znanju koje bi mogle da utiču na uspeh u klasičnoj školi. Postavljamo praktične zadatke i podučavamo ih praktičnim veštinama – kaže Ana Stasjuk, direktorka kompanije Edukido.
– Kompleti LEGO kockica koje koristimo u nastavi su naš osnovni izvor znanja o svetu. Uz pomoć njih uvodimo mlade istraživače u svet tehnologije i prirode. Deca uče osnove mašinogradnje, zakone prirode, matematička pravila i istoriju. Zahvaljujući kockicama, istražuju tajne prostora, arhitekture i umetnosti. Fokusirani smo na prenošenje znanja kroz praksu i iskustvo. Uočavajući uzročno-zavisne odnose i pravila koja vladaju svetom, deca mogu lako da pretoče ono što su iskusila u Edukidu u teoriju. Time se stvara čvrst temelj za dalje sticanje naprednijih znanja – dodaje ona.
Radionice se održavaju u malim grupama do desetoro dece, a programi su prilagođeni uzrastu polaznika.
Za pokretanje centra Edukido najčešće se odlučuju preduzetnici koji žele da prošire ili dopune svoju postojeću ponudu, nastavnici, mlade majke posle porodiljskog odsustva, bivši zaposleni u preduzećima i vlasnici privatnih vrtića i škola.
– Osoba sa menadžerskim iskustvom biće savršen primalac franšize Edukida. To ne mora biti dugogodišnje iskustvo. Važno je da kandidat razume šta znači voditi posao, da je otvoren za ideje i sugestije drugih, kao i da je aktivno uključen u poslovanje. Ukratko, to je osoba koji teži višem cilju, ali koja pritom želi i da zaradi – kaže Ana Stasjuk.
– Kandidat bi naravno trebalo da ima i novca za ulaganje. Takođe je dobro da ima decu i najmanje šest LEGO kockica kod kuće. Iako na prvi pogled ne izgleda tako, sa šest kockica se može napraviti mnogo toga – kaže kroz smeh Ana Stasjuk.
Krajem oktobra, već 20 godina zaredom, u Palati kulture i nauke u Varšavi održava se međunarodni Sajam franšiza (Warsaw Franchise Fair). Ove godine, sajam će trajati od 20. do 22. oktobra, kada će svi zainteresovani za franšizno poslovanje moći da vide šta se nudi na tržištu i prikupe praktične informacije o svakom od franšiznih sistema.
Najveći franšizni događaj u regionu Srednje i Istočne Evrope raste iz godine u godinu. Ove godine se očekuje više od 150 izlagača.
]]>Zagrebački fast-casual lanac Koykan World Food namerava da ubrza franšizni razvoj te kreće u kampanju prikupljanja sredstava putem FunderBeam platforme.
Pre deset godina, Zagreb je postao bogatiji za mesto koje spaja ukuse različitih kultura. Od otvaranja prvog lokala u zagrebačkoj Gajevoj ulici, Koykan je imao viziju o autentičnim receptima i tradicionalnim načinima pripreme hrane te i dalje nudi široki izbor jela i ukusa iz različitih svetskih kuhinja.
Kulinarska otkrića započeli su s italijanskim piadinama i planetarno popularnim bubble tea-om. Asortiman svetske kuhinje potom je proširen na nekoliko autentičnih grupa street food jela, kao što su: giros, wrap, burger, burito, pulled i falafel, a unutar svakog od njih nalazi se set jedinstvenih proizvoda s potpisom. Osim street food ponude, Koykan je već dugi niz godina poznat i po ukusnim varivima te u saradnji sa sestrinskim brendom Chill Cantina, kreira razna domaća i internacionalna jela.
Koykan je danas prisutan na pet lokacija (Zagreb), a osnivači koncepta imaju ambiciju da ovu gastro priču prošire i van Hrvatske.
– Trebalo nam je deset godina kroz koje smo u hodu ispravljali greške, ali sada napokon možemo reći da smo ponosni na ono što pružamo te smo spremni na ekspanziju – potvrđuje Boro Milivojević, jedan od osnivača Koykan-a.
– Planiramo da proširimo našu priču na tržište EU te otvorimo franšize u Nemačkoj i Austriji – objašnjava Milivojević.
Planovi podrazumevaju otvaranje više od 50 novih restorana na ovim tržištima do kraja 2025. godine.
Kako bi ubrzali razvoj i širenje franšiznog poslovanja, Koykan kreće i u javnu kampanju prikupljanja sredstava putem platforme FunderBeam*. – Cilj nam je da prikupimo milion evra u Seriji A uz pomoć ove investicione platforme – kaže Milivojević.
______
* Platforma FunderBeam omogućava brzo i lako ulaganje u hrvatske i regionalne kompanije u saradnji sa Zagrebačkom burzom.
]]>Bez licenciranja nema franšizinga. I pored toga što su vrlo slični, ova dva modela poslovne saradnje se u nekoliko detalja bitno razlikuju.
Franšizing se, u najkraćem, zasniva na nizu formalnosti i podrazumeva „licenciranje“ svih aspekata poslovanja, odnosno, čitavog biznisa. Licenciranje, s druge strane, manje je striktno i može da pokriva mnogo širi dijapazon poslovnih aranžmana. Kompanija koja daje licencu može pojedinačno da prodaje različitu intelektualnu svojinu: know-how, ideje, kreativna rešenja, ali i patente, tehnologiju proizvodnje, robne marke, vizuale, recepture i slično. U suštini, kompanija donosi odluku za šta će i u kojoj meri nekoj drugoj kompaniji dati licencu (pravo na korišćenje). Da bi razlika između licenciranja i franšizinga bila jasnija, pokušaćemo da objasnimo oba pojma.
Franšizing je jedan od načina širenja dokazanog i uspešnog biznisa. Ovaj model podrazumeva pronalaženje primalaca franšize koji će imati sve potrebne kvalifikacije (iskustvo, veštine i kapital) da uspešno vode dati biznis na lokalnom tržištu.
Franšizing se može primeniti gotovo na sve vrste biznisa. Po ovom modelu, davalac franšize zadržava vlasništvo nad brendom i licencama, ali daje pravo primaocu franšize da posluje pod datim brendom i koristi dokazan poslovni model davaoca. U zamenu za to, primalac franšize finansira otvaranje svoje podružnice, pomaže u promociji brenda i plaća naknade za ustupanje licenci (ulazna i redovna franšizna naknada). Davalac franšize, s druge strane, pruža kontinuiranu podršku primaocima kroz obuku, prenos know-how-a, organizaciju marketinga i ustupanje drugih resursa i alata.
Licenciranje intelektualne svojine je u temelju franšiznog odnosa i, samim tim, možemo reći da franšizinga nema bez licenciranja. Ono uglavnom obuhvata know-how i druge poverljive informacije, žigove, logotip, dizajn, patente i materijale zaštićene autorskim pravima.
Po čemu se, pak, franšizing razlikuje od direktnog licenciranja? Po jednoj svojoj suštinskoj karakteristici – po strogim uslovima i formalnostima pri pokretanju franšizne jedinice i stepenu kontrole koju zadržava davalac franšize.
Ugovor o franšizi, zapravo, daje davaocu franšize mogućnost da kontroliše i nadgleda poslovanje primaoca. Uzmimo za primer jedan od najpoznatijih franšiznih sistema McDonald’s, koji ima više od 35.000 restorana širom sveta. Princip kojeg se ovaj američki gigant drži je da klijent – u bilo koji restoran da uđe, bilo gde u svetu – treba da dobije uslugu na očekivanom nivou. U suprotnom, neprijatna iskustva iz jednog restorana mogla bi da nanesu štetu brendu McDonald's-a u celini, a ne samo tom prodajnom mestu. Iz tog razloga, McDonald's-ov franšizni ugovor sadrži izrazito stroge odredbe o kontroli kvaliteta, a operativni priručnik za franšizno poslovanje detaljne opise svih protokola – od spremanja i skladištenja hrane preko održavanja higijene do odnosa sa klijentima.
Uz to, treba napomenuti da zbog mnogo složenijeg poslovnog odnosa koji pored licenciranja (prenosa brenda, znanja, vizuala...) uključuje i sve što je potrebno za pokretanje i uspešno vođenje biznisa (pronalaženje lokacije, uređenje poslovnog prostora, pokretanje firme, nabavka robe, marketing, monitoring), uzimanje franšize iziskuje mnogo veće investicije nego u slučaju uzimanja licence.
Kao i kod franšizinga, u procesu licenciranja davalac zadržava vlasništvo nad svojom intelektualnom svojinom, ali drugima može dati pravo da je koriste. Davalac, kao što smo to već pomenuli, može da daje pravo za različitu intelektualnu svojinu: know-how, ideje, kreativna rešenja, patente, tehnologiju proizvodnje, robne marke, vizuale, recepture...
Pojedini primeri licenciranja umnogome podsećaju na franšizing. Na primer, pedesetih godina 19. veka pronalazač šivaće mašine Isak Singer prodavao je licence za prodaju svojih mašina preduzetnicima koji su putovali i trgovali širom SAD. Pored toga, Singer je pružao i obuku za upotrebu mašina. U ovom slučaju, licenca je pokrivala patent, naziv robne marke i know-how. Strogo uzev, ovo je odličan primer licenciranja, ali je toliko slično današnjoj definiciji franšizinga da pojedini autori smatraju Singera „ocem franšizinga“.
Čist primer licenciranja je, recimo, kupovina softvera kao što je Microsoft Office. Kad klijent kupi ovoj softver, on, da tako kažemo, „ništa ne poseduje“ sem prava da ga koristi. Softver se licencira pod strogim uslovima i odredbama (zabranjeno ga je menjati, umnožavati i dalje distribuirati).
Vrlo česta i rasprostranjena potkategorija ovog poslovnog modela je licenciranje brenda. Naime, kompanije koje su izgradile uspešan i prepoznatljiv brend, mogu da prošire svoj biznis i uvećaju profit tako što će nekoj trećoj strani dati licencu za izradu srodnih proizvoda pod imenom datog brenda. Strategija možda i najvidljivija u modnoj idustriji, budući da gotovo svi poznati modni dizajneri imaju i svoje licencirane linije parfema.
Druga mogućnost je da kompanija/ličnost s uspešnim brendom da licencu drugoj kompaniji koja dobija pravo da prodaje svoje proizvode pod datim brendom. Poznati kuvari i šefovi kuhinja mogu, recimo, dati pravo kompanijima koje proizvode pribor za jelo i posuđe da koriste ime kuvara na svojim proizvodima. A možda i najpoznatiji primer licenciranja brenda je kompanija Dizni, koja već decenijama daje licence za svoje crtane likove i brend, koji se na potom pojavljuju na proizvodima drugih kompanija, širom sveta.
Najzad, bilo da se radi o licenciranju ili franšizingu, za davaoce je najbitnije da zaštite svoju intelektualnu svojinu. Uslovi pod kojima se licenca ili franšiza daju treba da budu promišljeni i jasno definisani.
]]>Coders Lab, lanac IT akademija iz Poljske, nastavlja da širi franšiznu mrežu na Balkanu.
Prve IT akademije pod brendom Coders Lab pojavile su se 2013. u Poljskoj. Brzo su postale prepoznatljive su po svojim intenzivnim kursevima (bootcamps) koji polaznicima omogućavaju da za vrlo kratko vreme i kvalitetno savladaju veštine programiranja.
Nakon što su razvili mrežu IT akademija na domaćem tržištu, Coders Lab je 2019. krenuo i u međunarodnu ekspanziju, primenjujući pre svega franšizni model poslovanja. Prvu franšiznu poslovnicu pokrenuli su te godine u Rumuniji. Danas se IT akademije pod ovim brendom nalaze i u Austriji, Španiji, Japanu, a od jula 2022. i na Kosovu.
– Novo franšizno partnerstvo će omogućiti polaznicima naših kurseva da prošire svoje digitalne veštine zahvaljujući stručnoj obuci za front-end i back-end programiranje i testiranje softvera – kažu u Coders Lab-u.
Primalac Coder Lab franšize za teritoriju Kosova je iskusni preduzetnik Adrijan Hodža koji je odlučio da u ovaj posao uđe sa par svojih poslovnih saradnika. – Kao lokalni primaoci franšize, veoma smo srećni što smo dobili ovu priliku i uvereni smo da ćemo nadmašiti očekivanja – kaže Hodža.
– Smatramo da ceo region Balkana ima veliki potencijal u IT radnoj snazi. Daćemo sve od sebe da podržimo lokalne programere u sticanju novih veština koje će im pomoći da pronađu unosne poslove u IT industriji – kaže Gžegoš Moravski, franšizni menadžer Coders Lab-a.
– Siguran sam da naši novi partneri s Kosova poseduju odlične menadžerske veštine i iskustvo koje će im omogućiti da postignu uspeh u vođenju „bootcamp-a“. U svakom trenutku mogu da računaju na našu podršku i savet – ističe Moravski.
Coders Lab nastavlja međunarodnu ekspanziju i zainteresovan je da pokrene franšizna partnerstva i u ostalim zemljama Jugoistočne Evrope. Traže kompanije i iskusne preduzetnike koji bi bili voljni da unaprede IT tržište rada tako što će razviti mrežu Coders Lab akademija na lokalnom tržištu.
Kao davalac franšize, Coder Lab pruža kompletan know-how i alate potrebne za otvaranje i razvoj IT akademije. Primalac franšize biće zadužen za marketing, prodaju i organizaciju kurseva, dok Coders Lab obezbeđuje sve potrebne materijale za vođenje nastave. Na taj način – ističu u Coders Lab-u – partneri mogu da se kvalitetno fokusiraju na tekuće poslovanje.
]]>Franšizni koncept Edukido širi mrežu u Hrvatskoj. Novi edukativni centri biće otvoreni u Zadru i Rijeci.
Kao primalac master franšize poljskog edukativnog koncepta Edukido, Ines Slunjski je početkom septembra 2021. pokrenula prvi Edukido centar na teritoriji Hrvatske. Želela je, kako kaže, doneti na tržište nešto drugačiju vrstu edukacije, kakve do sada nije bilo u Hrvatskoj. Edukido se upravo izdvojio po svojim originalnim edukativnim radionicama s LEGO kockama, koje su na zabavan način uvodile decu u svet prirode, nauke i tehnologije. Centar je otvorila uz svoju postojeću školu mentalne aritmetike Malac Genijalac u Varaždinu.
Iako inicijalni planovi razvoja nisu podrazumevali širenje mreže u prvoj godini poslovanja, Slunjski kaže da su se već nakon nekoliko meseci rada počeli javljati ljudi koji su u ovom konceptu pronašli dobru priliku za pokretanje ili proširenje sopstvenog posla te koji su bili spremni da uzmu franšizu Edukida.
Tokom juna potpisani su, tako, i prvi ugovori o single unit franšizi te će se centru u Varaždinu od septembra ove godine pridružiti i Edukido centri u Zadru i Rijeci.
Pripreme za otvaranje novih poslovnica su u toku, potvrđuje Slunjski. – Naše prve primateljice franšize iz Zadra i Rijeke potpisale su ugovor u junu, kada su i došle na edukaciju u Varaždin. Trenutno su u fazi uređenja prostora i pripreme za septembar, kada će i biti otvorene poslovnice u njihovim mestima. Edukaciju su zajedno sa svojim radnicima uspešno položili te su spremni – objašnjava Slunjski.
Jelena Pelajić Penđer, primalac franšize iz Zadra, u ovu saradnju ulazi s dragocenim iskustvom. Kako je, naime, i sama osnivač i vlasnica škole mentalne aritmetike Malac Genijalac u Zadru, ona, osim iskustva u radu s decom, vrlo dobro zna šta znači voditi biznis te šta donosi franšizni model saradnje. Pojava Edukida bila je, kako kaže, i sretna okolnost, budući da je tražila čime bi mogla da upotpuni postojeću ponudu. – Kroz Malac Genijalac se prvenstveno bavimo približavanjem i destigmatizacijom matematike i brojeva deci, no, želela sam da ponudim i nešto drugo osim matematičkih znanja. Prvo sam naišla na Pobedničko učenje, program kroz koji pružamo deci znanja o tome kako efikasno učiti i brže i lakše pamtiti. Ovi programi su sjajni i vrlo, vrlo korisni deci. Ipak, nedostajalo mi je još nešto zahvaljujući čemu bih zaista mogla reći da je moja škola sveobuhvatna – objašnjava Jelena.
Kako je videla da programi Edukida pokrivaju vrlo široka područja prirode, nauke i tehnologije, nije se puno dvoumila. Posebno joj se svidelo što se znanja iz ovih zahtevnih oblasti približavaju na tako razigran i veseo način da deca uopšte nemaju utisak da uče. Osim toga, bila je svesna da je redovno obrazovanje još uvek vrlo šturo u metodama prenošenja znanja, te su je originalni načini rada i programi Edukida samo dodatno podstakli na odluku o uzimanju franšize.
– Do sada smo u svakoj godini rada uveli neki novi program, čvrsto verujem da smo s Edukidom zaokružili našu ponudu – kaže Jelena Pelajić Penđer.
– Stvaranje puta za novi posao nije lako – kaže Sandra Vučković, primalac Edukido franšize iz Rijeke. Ona je, naime, svoj prvi posao pokrenula pre pet godina, kada je otvorila firmu koja se bavi turizmom i organizacijom različitih događanja, pretežito muzičkih. – Ipak, s promenom životnih okolnosti, mogućnosti i interesovanja odlučila sam se za oblast edukacije dece jer je uvek u meni tinjala želja za rad s decom – iskrena je ona.
S obzirom da je već vodila privatni biznis te da je već bila upoznata sa svim manama i problemima prilikom pokretanja novog posla, sada se odlučila za nešto izvesniji i sigurniji put – uzimanje franšize. Ovakav način saradnje, gde se, kao primalac franšize, možete osloniti na znanje i podršku davaoca te ostalih kolega iz franšizne mreže, bila je više nego primamljiva opcija. Osim toga, na taj bi način, kako kaže, imala potpunu slobodu da radi i razvija ono što voli, a uz podršku ostalih primalaca franšize. – Razmena iskustava i savetovanje s ljudima koji se bave istim poslom je neprocenjivo – potvrđuje Vučković.
Kao majka dvoje dece, takođe je dobro znala šta bi za njih bilo najbolje te je u moru raznih franšiza želela – odabrati najkvalitetniju. Ne krije da se, prema njenim merilima, posebno istakao Edukido. – Ono što me privuklo su LEGO kocke koje su sinonim za beskrajne mogućnosti i igru. Slažući razne konstrukcije deca nesvesno razvijaju svoje mentalne sposobnosti. A šta bi tek mogli uz Edukido instruktora, prvo je što sam pomislila! Instruktor je tu da ih upućuje i radi s decom razvijajući njihovo logičko i keativno razmišljanje. Odluka je vrlo brzo doneta i potpisan ugovor za Edukido na području Rijeke – objašnjava Sandra Vučković kako je odlučila da otvori ovaj edukativni centar.
Najzad, dodaje ona, želela je svojim malim sugrađanima iz Rijeke i okoline da pruži ono što bi pružila i svojoj deci. – A to je vannastava aktivnost nakon koje će izlaziti s unapređenim znanjem o svemu što ih okružuje, a da pritom misle da odlaze sa igre i vesele se povratku – kaže Sandra Vučković.
]]>Još jedan američki lanac brze hrane ulazi u igru na evropsko tržište. Šta nudi Slim Chickens i za koja tržišta su zainteresovani?
Slim Chickens se na američkom tržištu pojavio 2003. s prvim restoranom koji je otvoren u Fajetvilu u Arkanzasu. Kao što i samo ime kompanije sugeriše, ponuda se bazirala isključivo na obrocima od piletine (sendviči, pohovani pileći „prsti“, pileća krilca, salate, wraps), koji se poslužuju uz dvadesetak različitih soseva, pravljenih po „domaćoj“ recepturi.
Za razliku od drugih, mnogo poznatijih američkih brendova brze hrane, Slim Chickens još uvek nema na hiljade restorana – tek nešto više od 100 – i za sada je prisutan samo u 11 američkih saveznih država. Osnivači kompanije su, međutim, od samog početka smatrali da priliku za razvoj brenda treba tražiti i na inostranim tržištima. Slim Chickens danas ima restorane u Kuvajtu i Velikoj Britaniji, a razvija se isključivo kroz franšizni model poslovanja.
Prema nedavnim najavama, ovaj američki lanac planira da u narednih deset godina otvori više od 600 restorana širom sveta. Sa 350 jedinica koje su trenutno u fazi razvoja i priprema pred otvaranje, moglo se reći da je kompanija postavila prilično skroman cilj.
Iako je Slim Chickens relativno mlad franšizni brend, za sada se uspešno takmiči sa kompanijama kao što su KFC ili Popeyes, kako na domaćem tržištu tako i u Velikoj Britaniji. Brend se na tlu Britanije pojavio 2018. i uprkos pandemiji i opštem ekonomskom usporavanju, uspeo je da otvori 20 restorana. Za ovaj uspeh je, kako naglašavaju u kompaniji, ipak najzaslužniji primalac franšize zadužen za teritoriju Velike Britanije – kompanija Boparan Restaurant Group (BRG).
Slim Chickens je po istom principu pokrenuo franšiznu kampanju i u drugim zemljama Evrope. Traži jake franšizne partnere koji bi bili spremni da otvore više restorana i razviju brend na lokalnom tržištu. Trenutno su fokusirani na tržišta Francuske, Španije, Nemačke, Poljske, Holandije, Italije i Češke.
Idealni partneri bi bili ili kompanije koje već rade u oblasti gastronomije i imaju iskustva s franšiznim načinom poslovanja ili pojedinaci ili konzorcijumi investitora koji žele da pokrenu sopstveni biznis sa dokazanim brendom brze hrane.
]]>Zahvaljujući snažnom franšiznom razvoju, grčki lanac kafeterija MIKEL Coffee Company prerastao je u međunarodni brend. Šta je potrebno za uzimanje franšize?
Priča o MIKEL-u počinje 2008. kada je Elefterios Kiriakakis, tada mladić od 26 godina, u Larisi otvorio kafeteriju koja se po dizajnu, ponudi i kvalitetu usluge mogla meriti sa mnogo poznatijim svetskim lancima. Ne samo da je novim konceptom osvojio grad, već i čitavu Grčku. Do kraja 2011. Elefterios je samostalno otvorio sedam lokala, prve franšizne ugovore potpisao 2012, a širenje se toliko ubrzalo da je do kraja 2013. već bilo 60 kafeterija, do kraja 2016. – 135. Većina u rukama primalaca franšize.
Od tog vremena, MIKEL se proširio i van teritorije Grčke i danas se kafeterije pod ovim brendom nalaze širom Evrope, Bliskog istoka, Australije i Severne Amerike. Prema zvaničnim podacima, u junu 2022. MIKEL je imao 334 kafeterije u 15 zemalja. Od nacionalnog franšiznog lanca, MIKEL je prerastao u brend s međunarodnom reputacijom i postao proverena destinacija za ljubitelje kafe.
Atanasios Zikiris, finansijski direktor MIKEL-a, ističe da su novi lokal otvoreni u Kuvajtu, Omanu i Njujorku. – Tokom ove godine i u vrlo kratkom vremenskom roku našoj mreži su se pridružile i kafeterije u Kataru, Iraku, Jordanu i Nemačkoj. Prema sadašnjoj stopi interesovanja za brend MIKEL, očekujemo da ćemo narednih godina proširiti prisustvo na najmanje 30 zemalja – kaže Zikiris.
– MIKEL Coffee se danas isključivo razvija putem franšiznog načina poslovanja. Recimo, na tržištima poput Kipra, Turske, Saudijske Arabije i Severne Makedonije, poslovanje MIKEL-a vode naši primaoci master franšize – kaže on.
– Ove godine smo se suočili s nekim novim problemima na tržištu. Glavni uzrok je povećanje cena u čitavom lancu nabavke, ali i u pogledu dostupnosti proizvoda i logistike. Pandemija, geopolitička previranja i energetska kriza su svakako izazvale zabrinutost, međutim, rezultati koje smo dosad postigli prevazišli su sva naša očekivanja – kaže Zikiris.
334 jedinice u 15 zemalja
45 sopstvenih lokala
Jubilarno 20. izdanje najvećeg sajma franšiza u Srednjoj i Istočnoj Evropi zakazano je za kraj oktobra. Varšava će ponovo ugostiti više od 150 kompanija koje su u potrazi za budućim poslovnim partnerima – primaocima franšiza.
Palata kulture i nauke u Varšavi tradicionalno je mesto održavanja međunarodnog Sajma franšiza koji će se odvijati od 20. do 22. oktobra 2022. I ove godine, svi zainteresovani za franšizno poslovanje imaće priliku da vide šta se nudi na tržištu i dobiju praktične informacije o svakom od franšiznih sistema.
Najveći franšizni događaj u regionu Srednje i Istočne Evrope raste iz godine u godinu. Povećava se broj kompanija koje dolaze da predstave svoje franšizne ponude potencijalnim partnerima, a među njima je sve više i kompanija iz inostranstva. Ove godine se očekuje više od 150 izlagača.
Za posetioce koji planiraju da uzmu franšizu ovo je, zapravo, idealna prilika da se upoznaju i neposredno razgovaraju s brojnim davaocima franšiza koji traže poslovne partnere ne samo u Poljskoj, već i u drugim zemljama Evrope. Za ta tri dana, posetioci mogu da pod jednim krovom uporede konkurenciju, obave na desetine razgovora i saznaju detaljne informacije o konceptima, njihovim planovima, uslovima saradnje i očekivanjima koja imaju od budućih partnera.
U sklopu sajma se organizuje i niz radionica i konferencija o franšizingu. Stručnjaci iz ove oblasti svojim savetima i i skustvom mogu pomoći zainteresovanim posetiocima – od toga kako da odaberu pravu poslovnu ideju do toga kako da utvrde i provere šta davalac franšize zaista nudi.
Brendovi koji se predstavljaju na sajmu dolaze iz različitih branši. Među njima su i edukativni sistemi koji aktivno traže franšizne partnere u Srbiji – Edukido (radionice s LEGO kockicama) i Coding Giants (škola programiranja za decu).
Organizator Sajma franšiza u Varšavi je konsultantska kuća za franšizing PROFIT system i portal Franchising.pl. Više informacija o 20. izdanju sajma možete pronaći ovde.
]]>