Oblikovanje obrva, prilika za zaradu

Vedrana Tomić, medicinski tehničar i magistar sociologije, našla se pre nešto više od šest godina u finansijskoj krizi. Naime, rešavajući stambeno pitanje, ona i njen suprug Josip su uzeli kredit, ali u švajcarskim francima. Poput većine onih koji su bili zaduženi „u švajcarcima“, i Tomići su bili pogođeni drastičnim rastom rate za kredit te primorani da razmišljaju kako da povećaju prihode. – Stalno smo razmišljali šta bismo to mogli da radimo. Uvidjela sam da su žene u Dalmaciji dosta estetski osvještene i da postoji velika potreba za oblikovanjem obrva, ali sam se, istražujući, zainteresirala za davno napuštenu metodu, poteklu iz Indije. To je čupanje obrva koncem ili kako se, popularno, na engleskom ustalilo „threading“ – priča Vedrana Tomić kako je došla na ideju o pokretanju posla.

No, čupanje obrva koncem nije nimalo jednostavna tehnika. Baš zbog toga se vrlo retko primenjuje. Vedranu to nije sprečilo da iznova i iznova gleda snimke i tutorijale na internetu, vežba na prijateljicama, dok potpuno nije usavršila tehniku. – Srećom, iako nisam iz te branše, imala sam smisla za taj posao. Tek kada sam usavršila tehniku, a vježbanje je trajalo mjesecima, otvorila sam prvi salon – kaže Vedrana koja je posao pokrenula 2012. u Splitu.

Pored usluge čupanja obrva koncem, u njenom salonu se pružaju i druge usluge: mini-val trepavica, bojenje obrva, depilacija, manikir i pedikir, masaže i šminkanje.

– To je maleni salon od dvadesetak kvadrata i u početku sam, uz sve to, radila i svoj posao ravnateljice doma za starije i nemoćne osobe, a potom odlazila po nekoliko sati da bih radila čupanje obrva koncem. Zaposlila sam i kozmetičarku koju smo također obučili da radi čupanje obrva. No, vrlo brzo sam morala dati otkaz na svom poslu i potpuno se posvetiti salonu jer su termini bili uvijek popunjeni dva-tri tjedna unaprijed – priseća se Vedrana preduzetničkih početaka.

Nakon nekoliko godina rada, shvatila je da posao mora proširiti. Uvidela je da ženama, usled stalnog nedostatka vremena, najviše odgovara da dođu bez unapred zakazanog termina – makar čekale i red. S obzirom da tretman koncem traje do 15 minuta, a sa najavom otvaranja velikog tržnog centra Mall of Split, Vedrana je došla na ideju da osmisli „manji format“ poslovnice – kiosk koji bi bio smešten u tržnom centru. U njemu bi se pružale usluge čupanja obrva koncem, bojenje obrva, lashlift, šminkanje i manikir. Tako je nastao CHIX Threading bar.

– Napravili smo kiosk po svojim standardima i dan-danas imamo problema u prihaćanju naših dimenzija od strane centara. Naime, kiosci moraju biti transparentni i  niski, što se ne uklapa u moje mišljenje da ženama treba diskrecija. Uz mnogo napora smo uspjeli dobiti mjesto u tom novom, a nama Splićanima – prvom šoping centru. Počeli smo sa radom 2016. Trošak je u početku bio veliki, ali je poslovanje na samom početku bilo takvo da smo bili u pozitivnom šoku. Zaključili smo da su šoping centri pun pogodak – naglašava ona i dodaje da su širenje mreže, kada je reč o otvaranju sopstvenih poslovnica, zato usmerili na tržne centre.

CHIX su vrlo brzo otvorili i u drugom tržnom centru u Zagrebu – City Centar East, a zatim i u City Centru Split, a početkom jula ove godine i u zagrebačkom tržnom centru City Center West. Pošto su se uverili da se radi o konceptu koji vrlo brzo donosi zaradu, odlučili su da ponude franšizu. – Suprug i ja nemamo toliku potrebu da samostalno širimo mrežu, a vidimo da se radi o trajnom poslu sa odličnim profitom. Na svim našim lokacijama se pokazalo da je sistem uspješan i odlučili smo da je najbolje da širenje nastavimo kroz franšizni model – objašnjava ona zašto su se odlučili za franšizing.

Prva franšizna poslovnica je otvorena pre mesec dana u tržnom centru u Solinu, mestu u blizini Splita. – Nakon prvog mjeseca rada su već u plusu, iako se radi o najmanjem šoping centru u kojem poslujemo – kaže Vedrana.

Zainteresovanim primaocima franšize nudi se koncept po sistemu „ključ u ruke“. Kompletan franšizni paket uključuje opremanje lokala, odnosno kioska, vizuelni identitet, četiri stolice te sav inventar potreban za rad, kao i potrošne pakete dekorativne kozmetike za tri meseca rada, komplet trajnih i običnih lakova, edukaciju za tri radnika i to za konac, make up, lashlift i trajni lak manikir, edukaciju za rukovođenje poslom, marketinšku podršku, obezbeđivanje lokacije u željenom šoping centru. Uz to, nude podršku i kada je knjigovodstveni servis u pitanju, a zaduženi su i za globalni marketing.

Zauzvrat, kako kaže Vedrana, primaoci franšize plaćaju simboličnu mesečnu franšiznu naknadu, fiksnu ili pet odsto prometa, što će biti rezultat dogovora. Ulazna franšizna naknada košta od 15.000 do 20.000 evra, u zavisnosti da li se radi i manikir. Cenu je, kako kaže Vedrana, moguće i menjati ukoliko primaoci franšize žele da određeni deo posla odrade sami.

 – CHIX Threading bar je namijenjen, prije svega, ljudima koji ne žele cijeli život raditi puno radno vrijeme, koji smatraju da nisu dovoljno plaćeni i smatraju da mogu biti „sam svoj šef“. Također, namjenjena je kolegama koji već pružaju kozmetičke usluge, ali žele da imaju više slobodnog vremena i više profita. Ušli smo u ovo da se izvučemo iz svakodnevne računice za osnovni život, da nam ostane sa strane, barem da ne mislimo na račune, a šokirani smo koliko se novca tu akumulira – kaže Vedrana.

CHIX bi ove godine trebalo da započne poslovanje na još jednom tržištu Evropske unije. – Granica nema, cijela Europa je slobodna, kao i ostali kontinenti. U slučaju drugih tržišta, ulazna franšizna naknada bi bila manja jer kioske, na koje smo usmjereni, primatelji mogu izraditi na lokalnom tržištu po našim uputima – kaže Vedrana Tomić.