Troškovi uvoza i registracije sportskih preparata su izuzetno visoki i iznose od 800 do 1.000 evra po proizvodu, pri čemu procedure uvoza i registracije mogu trajati i godinu dana.
(Na slici: prodavnica u Ljubljani)
Sreda
01.05.2013.
Primalac master franšize brenda Proteini za Srbiju mesecima čeka dozvole za registraciju proizvoda. Procedura još nije završena.
 

Milan Komlenić, zamenik direktora kompanije EU Sport Nutrition, korisnika master franšize brenda Proteini, kaže da procedure za uvoz sportskih preparata traju predugo. Zbog toga još uvek, praktično, nisu u mogućnosti da pokrenu franšizu. – Za registraciju novih proizvoda ne postoji jedna institucija koja bi to uradila u kratkom roku. Ne postoji nikakva obaveza da se procedura okonča u određenom vremenskom roku. Traje već devet meseci i još nije završena. Prvo, Agencija za lekove i medicinska sredstva mora da potvrdi da se ne radi o lekovima. Zatim, Farmaceutski fakultet treba da izda mišljenje da li ti proizvodi mogu da se prodaju. To mišljenje se najduže čeka, jer su samo dva profesora zadužena za taj posao – objašnjava Komlenić.

Trenutno čekaju još jednu potvrdu iz Instituta Batut, nakon čega Ministarstvo zdravlja zavodi proizvode pod šifrom. Tek posle toga mogu da idu u prodaju. – Domaćim institucijama ništa ne znači što se radi o proizvodima iz Evropske unije koji su prošli kroz akreditovane laboratorije. Čak se traže i neki podaci koje je gotovo nemoguće nabaviti, jer proizvođač ne želi da ih da. Na primer, traže poreklo sirovina, pa nije dovoljno da se navede da su iz EU, nego mora da se tačno navede zemlja porekla, pa čak i fabrika i način pravljenja preparata. To su barijere koje je teško preskočiti – ističe Komlenić.

I to nisu jedini problemi. Troškovi uvoza i registracije sportskih preparata su izuzetno visoki i iznose od 800 do 1.000 evra po proizvodu. – Ako, recimo, preparat ima osam ukusa, plaća se za svaki ukus ponaosob. Zbog toga je naše tržište preplavljeno švercovanim preparatima, a ljudi najčešće odlaze u Mađarsku da pazare – kaže Komlenić.

Uprkos svemu nisu odustali od pokretanja franšize. – Teško nam je da i davaocu franšize objasnimo zbog čega procedura traje ovoliko dugo. Čak i oni postaju sumnjičavi – vajka se Komlenić.

No, priveli su posao kraju, pa se uskoro očekuje otvaranje prve radnje. – Za početak ćemo otvoriti jednu multibrend radnju, odnosno, outlet u Beogradu u kojem će moći da se kupe i preparati koji se inače ne prodaju u radnjama koje nastupaju pod brendom Proteini. Davalac franšize nam je, zapravo, omogućio da krenemo prvo sa distribucijom evropskih brendova za koje oni imaju ekskluzivno zastupništvo za teritoriju Balkana. Moramo da otvorimo prvo radnju u kojoj ćemo ponuditi više vrsta proizvoda da bismo pokrili visoke troškove koje smo imali do sada. Kada se otvara prodavnica Proteini, u njoj mogu da se prodaju samo proizvodi koji se inače prodaju u tim radnjama – objašnjava Komlenić.

On kaže da im je u planu da u narednoj godini otvore sedam ili osam franšiznih radnji Proteini. Jedan deo radnji bi bio u njihovom vlasništvu, dok bi deo dali zainteresovanim primaocima franšize. – Za sada nemamo još formiran franšizni paket. Ono što možemo da kažemo jeste da će se plaćati određena ulazna naknada. Primaoci će izdvajati određenu naknadu od godišnjeg prometa, ali će preparate dobijati po povoljnijim cenama od drugih kupaca – kaže Komlenić.

Davalac Proteini franšize je slovenačka kompanija ROLnet. Kompanija ima i vrlo razvijenu on-line prodaju preko portala Proteini.si. U radnjama Proteini prodaje se nekoliko evropskih brendova za koja ROLnet ima pravo ekskluzivnog zastupanja na Balkanu. Franšiza do sada postoji i na tržištu Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Italije.


Vesna Lapčić
saradnik