Uspeti u zemlji krompira i preduzetnika

1/1

Budući da je rođen u Rijeci, odakle potiče i lanac pomfrit barova Surf’n’Fries, Draženu Toiću nije bilo teško da pronađe ideju za sopstveni biznis. Vlasnike ovog koncepta Denisa Polića i Andriju Čolaka nije poznavao, ali mu se ideja o „pomfritu u zanimljivoj ambalaži“ svejedno jako svidela. – Nakon što sam još i probao proizvod, negdje 2010. godine, bio sam siguran da su dečki na tragu nečega vrlo zanimljivog i s velikim potencijalom – kaže Toić.

Menadžeri u zajedničkom poslu

Desetak je godina, nastavlja Toić svoju priču, sticao iskustvo u raznim branšama – od frizera i kozmetičara preko nekretnina do restorana, odnosno, fast-food-a. Kada bi, kako kaže, morao da sažme svo svoje poslovno iskustvo u jedno zanimanje, onda bi mogao da kaže da je uvek bio „menadžer projekta“.  Istu funkciju je imao i u jednoj američkoj firmi nakon što se 2011. godine iz Hrvatske odselio za Irsku. Međutim, nije zaboravio na „krompiriće iz Rijeke“. Pratio je „jednim okom“ uspehe Surf’n’Fries franšize, koja je svake godine „dodavala“ po još koju jedinicu van Hrvatske. – Početkom 2015. moja supruga Ana i ja smo odlučili da je došlo vrijeme da projekt pokrenemo te smo stupili u kontakt s Denisom i Andrijom kako bismo doznali o svim aspektima i uvjetima franšize. Istovremeno smo odradili istraživanje tržišta i trogodišnji biznis plan kako bismo analizirali stvarnu isplativost i potencijal na irskom tržištu. Inače, Ana je magistar ekonomije u turističkom menadžmentu, a proteklih je godina vodila uspješni talijanski restoran u samom centru Dablina, tako da je struka u svakom slučaju prevladala – objašnjava on.

Verovali su u koncept Surf’n’Fries-a, ali i u franšizing kao model poslovanja. – I supruga i ja smo zaključili da je lakše preuzeti već postojeći model poslovanja, koji je nastao kao rezultat više godina pokušaja i promašaja, te progresivnih optimizacija procesa na različitim tržištima, nego izmišljanje nečega novoga. Osim toga, oboje smo, u stvari, menadžeri. Ana upravlja ljudskim resursama, dok sam ja više posvećen komercijalizaciji proizvoda, odnosno, brenda i projektnom menadžmentu. Vjerujemo da je to dobitna kombinacija za postavljanje temelja za uspješan razvoj Surf'n'Fries brenda u Irskoj i šire – objašnjava on.

„Krštenje“ na Dan Sv. Patrika

„Inauguracija“ Surf'n'Fries-a u Irskoj dogodila se na Dan Svetog Patrika, 17. marta ove godine. Mobilni bar je bio postavljen u ulici u centru Dablina tako da su učesnici parade rado zastajkivali i kupovali sveže porcije pomfrita. I posle tri meseca poslovanja, Toići mogu da kažu da su krompirići jako lepo prihvaćeni. – O prihvaćanju proizvoda najbolje govori naša Facebook stranica gdje u tri mjeseca bilježimo 450 lajkova i 28 prikaza s maksimalnim brojem zvijezdica. Inače, reakcija Iraca na naš proizvod je iznad svakog očekivanja. Već je postalo uobičajeno da nam Irci kažu da bolji pomfri u životu nisu probali, te da je unikatan po okusu i izgledu – kaže Toić.

Foto: Surf'n'Fries na Dan Sv. Patrika u Dablinu

U Irskoj je potrošnja krompira po domaćinstvu daleko iznad evropskog proseka, a Toić potvrđuje da Irci krompir troše u enormnim količinama, te ga stavljaju svuda – čak i na picu. – Taj podatak čini uspjeh proizvoda još zanimljivijim jer se radi o njihovoj temeljnoj hrani. Osim toga, jedinstvena Surf'n'Fries ambalaža i izbor umaka podiže iskustvo na jednu višu razinu – kaže on. 

Inače, sektor „ulične hrane“ u Irskoj je veoma razvijen. –  Iako su vremenski uvjeti daleko lošiji od onih na koje smo navikli na Mediteranu – temperature su niže i vrijeme je promjenjivo – u Irskoj vrlo rijetko temperature padaju ispod ništice, tako da su Irci naviknuti biti vani kad god je to moguće jer nisu zimogrozni. Ima jako puno tržnica, tzv. food marketa, na kojima cvjeta još više malih biznisa s lokalnom i internacionalnom hranom. To čini cijeli proces uvođenja Surf'n'Fries-a malo zahtjevnijim kad je riječ o nametanju novog brenda, no s druge strane je lakše naći mušterije, s obzirom na sam standard Iraca i njihovih prehrambenih navika – objašnjava Toić u kakvom okruženju posluju.

Uvođenje brenda, pa širenje poslovanja

Prvu godinu poslovanja posvetili su podizanju svesti o brendu, te uvođenju i promociji novog proizvoda. Potražnja je zadovoljavajuća pa veruju da će uskoro Surf'n'Fries biti prepoznat kao jedinstveni brend kad je reč o pomfitu u Irskoj.

Namera im je da do kraja godine otvore i restoran – Surf’n’Fries Store, međutim, pronalaženje poslovnog prostora na dobrim lokacijama, kako kažu, prerastao je u popriličan izazov u protekloj godini. – Naime, morate znati da je u Dablinu jako malo poslovih prostora na dobrim lokacijama koji odgovaraju minimalnim tehničkim uvjetima za fast food, te se vlasnici prostora najčešće odlučuju za već postojeće i razvikane brendove – objašnjava Toić zašto još uvek nisu otvorili restoran, iako im je to bila namera.

Osim toga, on kaže da već postoji interesovanje za franšizu i da su u pregovorima sa nekoliko potencijanih primalaca pojedinačne franšize. – Naravno, ključni element je lokacija, pa se shodno tome i ravnamo. Pojavljuju se upiti i za mobilne jedinice, a „Store in Store“ koji je novitet na tržištu, jer eliminira kompletno mirise prženja, zaokupio je pažnju potencijalnih investitora – pojašnjava on.

Foto: Surf'n'Fries

Irska – san za preduzetnike

Poslovna klima u Irskoj je, prema rećima Toića, odlična – poreski nameti su niski, dok poslednjih godina država beleži dobre stope rasta BDP-a. Irsko zakonodavstvo je, kako kaže, „korektivnog“ karaktera, a državne institucije su, što je u Srbiji možda teško razumeti, na raspolaganju preduzetnicima za informacije i upute.  – Vrlo je ohrabrujuće kad, recimo, morate razgovarati s poreznom upravom, a referent je toliko raspoložen za davanje informacija da vas na kraju pita imate li još nekih nejasnoća, te da se slobodno obratite ukoliko bude bilo potrebno. Moram napomenuti da je i način ophođenja isto na vrlo visokom nivou pa je onda i lakše raditi. Isto tako, samo osnivanje poduzeća i vođenje knjiga je pojednostavljeno kako bi poduzetnici bili fokusirani na ono što je bitno, a to je vođenje poslovanja, a ne rješavanje birokratskih zavrzlama – svedoči Toić.

Zaista zvuči kao san. Zato i ne čudi što se ljudi u Irskoj lako odlučuju na ulazak u preduzetničke vode. – To je, s druge strane, stvorilo i vrlo kompetitivno tržište. Naime, nije dovoljno imati dobar proizvod i očekivati da će stvari krenuti same po sebi, nego je potrebno uložiti puno napora kako bi bili prepoznati na tržištu – kaže on.

Vedra budućnost

Podrška matične kuće je, kako kaže Dražen Toić, na vrlo visokom nivou, a u kontaktu su gotovo svakodnevno. – Srećom, živimo u 21. stoljeću pa nije teško biti u kontaktu, bez obzira na daljinu. A i to što dolazimo s istog podneblja olakšava komunikaciju – kaže Toić.

Najbitnije je da je nabavka robe rešena i da ne brinu oko pronalaska ključnih dobavljača. Pomoć im je za sada najviše potrebna oko uvođenja brenda na tržište, ali to ipak moraju da urade sami, istina, uz pomoć svojih lokalnih saradnika. Zbog velike konkurencije, prema rečima ovog preduzetnika, veliki brendovi su često favorizovani na uštrb malih, što se vidi i na pomenutom primeru pronalaska lokacije. – No, mi smo tek počeli, radimo tri mjeseca i imamo odlične rezultate. Kada je proizvod dobar, onda se sve prije ili kasnije posloži, a u našem slučaju, vjerujemo da je vedra budućnost pred nama – optimistični su Toići.