Rečnik franšizinga i biznisa

Akreditiv

Akreditiv je pojam koji se najčešće koristi da bi se njime označio odnos između dužnika plaćanja kao osobe koja banci daje nalog za otvaranje akreditiva, banke koja otvara akreditiv i dužnikovog poverioca kao korisnika akreditiva, koji otvaranjem akreditiva stiče potraživanje akreditivne svote od banke koja je otvorila akreditiv . Poslednje spomenuti odnos je nezavisan od pravnog odnosa dužnika i poverioca koji je dao povod za otvaranje akreditiva. Katkad se pojmom akreditiva označava i pisani dokument koji povodom primljenih uputstava za otvaranje akreditiva banka upućuje korisniku iu kojem su sadržani svi relevantni elementi akreditivne obaveze koju time banka preuzima prema korisniku akreditiva.

O akreditivu se često govori kao o dva pravna odnosa: između nalogodavca i banke i između banke i korisnika. Ono što ovaj odnos izdvaja od drugih pravnih odnosa jeste obaveza banke prema korisniku koja sadrži više posebnih tačno određenih obeležja. Otvaranjem akreditiva banka se obavezuje da korisniku isplati određenu novčanu svotu ili akceptira ili negocira menicu ako korisnik do isteka roka naznačenog u akreditivu ispuni uslove koji su u njemu naznačeni.

Bančina obaveza prema korisniku je apstraktna, a ne kauzalna obaveza. S obzirom na sadržaj i obeležja bančine obaveze prema korisniku akreditiva postoji više podela i vrsta akreditiva: obični i dokumentarni akreditiv, opozivi i neopozivi akreditiv, isplatni, akceptni i negocijacijski akreditiv, revolving akreditiv, paking akreditiv, akreditiv sa odloženim plaćanjem. Posebno treba spomenuti „stand baj“ akreditiv, koji je bliži bankarskoj garanciji nego akreditivu.