Osnov za dugoročnu saradnju

Franšizna saradnja – kompleksan odnos dva ravnopravna partnera koji treba da donese korist obema stranama
Ponedeljak
27.11.2017.
Detaljna priprema franšiznog kocepta, precizan franšizni ugovor i pažljiv izbor partnera, najvažniji su koraci koji predupređuju potencijalne probleme između davaoca i primaoca franšize.
 

Ovo je istaknuto na ovogodišnjem seminaru o prednostima i potencijalima franšiznog poslovanja, koji je, u okviru multikongresa Serbian Visions 2017, održan 25. novembra u Beogradu pod nazivom: „Franšizing – kako uspeti: Problemi i kako ih prevazići?“

Marica Vidanović iz Privredne komore Srbije istakla je da se franšizing u Srbiji još uvek razvija, ali da sve više vlasnika biznisa razmišlja o širenju poslovanja kroz franšizni model. S druge strane, sve više je i ljudi koji razmišljaju da pokrenu sopstveni posao kupovinom neke od ponuđenih franšiza. – Razvoj franšizinga se ogleda i na osnovu toga koliko postoji domaćih brendova koji svoje poslovanje razvijaju upravo kroz franšizing. Na osnovu tog kriterijuma franšizing je najrazvijeniji u Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj, Španiji i Nemačkoj. U Evropskoj uniji posluje 10.000 franšiznih sistema, od čega su 80 odsto upravo evropski brendovi – rekla je ona.

Razvoj franšizinga, prema njenom mišljenju, podstiče i razvoj ekonomije i mogućnost izvoza roba i usluga u inostranstvo, zbog čega Privredna komora Srbije kontinuirano već deset godina promoviše ovakav vid poslovanja.

Ona ipak upozorava da svi koji se upuštaju u franšizing, bilo da je reč o davaocima ili primaocima franšize, treba da razumeju da je reč o veoma kompleksnom odnosu koji podrazumeva i višegodišnju ugovornu obavezu između partnera. Ugovori se, naime, potpisuju uglavnom na pet godina, ređe na tri godine i manje, a neretko i na deset godina. – Vrlo je važno kako se kreira franšizni koncept, pošto celokupno poslovanje mora da bude pretočeno u pisanu formu kroz nekoliko priručnika da bi kasnije bilo što manje nesporazuma u poslovanju. Zato mi i savetujemo angažovanje stručnjaka, da se vlasnici biznisa ne bi kasnije pitali ’Šta mi je ovo trebalo u životu?’ – rekla je ona. Franšizing je, kako je istakla, način da vlasnici biznisa šire poslovanje uz pomoć „tuđeg“ kapitala, premošćavajući geografsku i teritorijalnu udaljenost. S druge strane, ko se odluči za kupovinu franšize, minimizira poslovni rizik jer kupuje već dokazani poslovni koncept koji uspešno radi i dobija kompletnu podršku davaoca franšize.

Igor Bogojević, direktor kompanije Profit franchise services, članice međunarodne konsultantske kuće Profit system, istakao je da svako ko se odluči da uđe u franšizni odnos, bilo da je reč o davaocu ili primaocu franšize, mora da razume da je reč o odnosu čiji je imperativ zajednički interes. – Reč je o udruživanju dva partnera – dva nezavisna pravna subjekta – kako bi obe strane bolje „prolazile“ na tržištu. Primalac dobija znanje i pravo na brend, i svakako je zainteresovan da mu posao uspe. S druge strane, davalac prihoduje od tog odnosa i takođe je zainteresovan da primalac uspešno posluje – istakao je Bogojević.

Zato, prema njegovim rečima, nema dugoročno neuspešnih franšiza, odnosno, franšiza može da bude samo kratkoročno neuspešna. Ako poslovanje nije dobro – sistem se urušava. – U franšizingu, ključno je to da se radi o dokazanom konceptu. Franšiza se ne pravi od ideje, već od posla koji je dokazano profitabilan. Davaoci franšize treba da to razumeju. S druge strane, primalac mora da razume da mora da ima novca da finansira svoje poslovanje, uključujući i obaveze prema davaocu; mora, takođe, da bude spreman i da se lično angažuje i da striktno poštuje pravila. Jer, pogrešnim činjenjem ugrožava ne samo sebe, već i čitavu mrežu čiji brend koristi – objašnjava Bogojević koje premise franšiznu saradnju čine stabilnom i uspešnom.

Bogojević je dao i niz praktičnih saveta potencijalnim davaocima franšize u pogledu prava koja treba da omoguće primaocima franšize, a sve kako bi partnerstvo bilo kvalitetno i dugotrajno. – Davalac treba da pruži podršku u svakom segmentu poslovanja, pa čak i u naizgled malim stvarima, kao što je štampanje vizitkarti, pravljenje potpisa u mejlu... Podrazumevaju se ključne stvari kao što je to lanac nabavki, izbor lokacije, aplikacije i IT sistemi, ali su poželjni i pomoć u rekrutingu zaposlenih, knjigovodstvo... Svakako, davalac treba da bude uz primaoca i prilikom otvaranja franšizne poslovnice. Dakle, treba pomoći u svemu što mislite da bi značilo primaocu, jer se tako gradi stabilan temelj za dugoročan odnos koji će doneti korist za obe strane – rekao je on.

Na seminaru su se predstavila i dva domaća franšizna koncepta – Car Foil Shop iz Beograda i Suan Pan iz Niša.

Đorđe Stanković, vlasnik koncepta Car Foil Shop, sistema za prodaju i ugradnju folija, naglasio je da je vrlo važno realno sagledati potencijale budućeg partnera, primaoca franšize. – Mi smo u početku sami pokušali da kreiramo franšizni koncept i već kod prvog primaoca smo se „opekli“, jer nismo sve jasno definisali. Dobra priprema i stručna pomoć konsultanta su zato jako važni – kaže Stanković i dodaje da su posle savetovanja razvili tri formata franšize, koji su bili prilagođeni i partnerima i potrebama lokalnog tržišta.

Iz sopstvenog iskustva su, međutim, primetili da su im najbolji kandidati za franšizu dolazili iz grupe ljudi od kojih su to – najmanje očekivali. Naime, suprotno uvreženom mišljenju, najbolji partneri bili su im nezaposleni, mladi ljudi koji se nikada do tada nisu bavili ovim poslom, i koji, uz to, nisu imali ni sopstvenih resursa ni mnogo kapitala. – Međutim, ono što je bilo presudno, i što čini srž franšizne saradnje, jeste da su svi bili voljni da uče i rade, prate sve naše protokole i uputstva – kaže Stanković.

Car Foil Shop franšizne jedinice ima u Srbiji, Sloveniji, a uskoro se očekuje i otvaranje nove franšizne jedinice u Hrvatskoj.

Dušica Milosavljević, izvršna direktorka ProMens centra, u čijem je vlasništvu franšizni koncept mentalne aritmetike Suan Pan, rekla je da su oni sa razvojem franšiznog sistema krenuli nakon godinu i osam meseci poslovanja, otvaranjem prve franšizne poslovnice u Beogradu, kojom su ujedno želeli da testiraju celokupan koncept. Tokom pet godina poslovanja franšizna mreža je narasla na 41 franšizni centar, koji rade u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. – Postepeno smo razvijali franšizni koncept, čak smo prvu ponudu za franšizu, koja je usledila u prvoj godini našeg poslovanja, odbili, iako je bila vrlo primamljiva. Procenili smo da to ne bi bio dobar poslovni potez i ispostavilo se da smo bili u pravu – rekla je ona i dodala da je važno da davaoci franšize pre nego što krenu u potragu za partnerima – zaštite žig u Zavodu za intelektualnu svojinu. – Mi smo zaštitili žig i deponovali autorska dela, što jeste bila investicija, ali je bilo i nužno da to uradimo – rekla je ona.

Marica Vidanović iz PKS je istakla da banke u Srbiji trenutno nisu zainteresovane za finansiranje franšiznog start-up-a iako na razvijenim tržištima postoje posebna odeljenja u bankama koja se isključivo bave franšizama. Ona je najavila da će i ove godine Razvojna agencija Srbije finansijski podržati odlazak domaćih kompanija na Sajam franšiza u Parizu, koji se održava u martu naredne godine.


Vesna Lapčić
saradnik